HOĆE DA ZNAJU GDJE SU GROBOVI NJIHOVIH BEBA Nakon filma “Gdje je Sara” javilo se 35 porodica iz Banjaluke koje ne znaju gdje su sahranjena njihova novorođenčad
Prema njegovim riječima, zajedničko za sve te slučajeve je što su bebe rođene u Banjaluci, te da bi trebalo da su sahranjene na groblju u ovom gradu, na dijelu gdje se sahranjuju novorođenčad.
– Sa današnjim danom riječ je o 35 porodica koje imaju isti problem – rekao je Tolimir.
BEBA SAHRANJENA NA POBRĐU Gradsko groblje Banjaluka o filmu „Gdje je Sara“?
On je potom potvrdio da te porodice ne znaju gdje je tačno zakopano njihovo dijete.
– Oni traže da se utvrdi da li se u tim grobovima nalaze tijela njihove djece. Pod sličnim okolnostima, nije im dozvoljeno da vide tu djecu, da ih sahrane – rekao je Tolimir.
Upit u vezi sa filmom “Gdje je Sara?” Nezavisne su ponovo poslale Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, gdje kažu što i ranije – da su formirali predmet u vezi sa radnjama obavljenim nakon smrti novorođenčeta Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina i novorođenčeta Nataše Stijak.
– U pomenutom predmetu će se izvršiti provjere i prikupiti potrebne informacije i obavještenja – rekli su u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka.
Tolimir, s druge strane, kaže da formiranje predmeta ne znači da je pokrenuta istraga.
– Prema mom mišljenju, to su uradili samo da se pred javnošću operu, da nešto rade. Kakvi će rezultati biti, vidjećemo. Međutim, ovo sada poprima obilježje nečeg vrlo velikog – rekao je Tolimir za Nezavisne.
Podsjetimo, javnost i dalje čeka odgovore na brojna pitanja nakon što je emitovan film “Gdje je Sara?”, a koji je uradio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).
RODITELJI GODINAMA TRAŽE GROB SVOG DJETETA Da li će slučaj “Sara” pokrenuti pravosuđe?
Naime, na portalu CIN objavljen potresan dokumentarac o smrti kćerkice Banjalučana Aleksandre Blagojević i Miloša Kuprešanina, a u kome su govorili kroz šta su sve prošli od trenutka saznanja da je Aleksandra trudna, njenog porođaja, saznanja da je beba preminula, te dugogodišnje borbe da saznaju sve okolnosti koje su uslijedile nakon toga: sahrana djeteta, ekshumacija posmrtnih.
BONUS VIDEO:
97 sam rodila nedonosce u doboju ,odatlle je prebaceno u B.luku u inkubator. Meni nisu dozvolili da idem sa djetetom. Iz bolnice sam izasla bez ikakvog otpusnog pisma. Bili smo izbjeglice i moglo se kako hoce. Svake informacije o muskom djetetu koje je imalo i ime,Miso, dobivali smo da je u redu i da nebrinemo,da binedeljom uvece ponovo zvali i ponovili nam istu pricu. Sledeci dan u ponedeljak dolazi postar i donosi tekegram da mi je dijete umrlo. Sok. Ja sam bika jako lose i borili su se meni za zivot,komplikacije poslije poroda, u B.luci mom muzu nisu dali da otvori sanducic zvali su miliciju na njega,nisu dali nikakvu dokumentaciju,a profesorka sa kojom smo se prethodno uvece culi naprasno otisla na godisnji. Ni doktora,nigdje nikog odgovornog. Moj muz ispracen sa milicijom i sanducicem do groblja gdje je morao sahraniti ,, sina“ . Mi neznamo sta je bilo u sanducicu jer je blindiran,mogli su staviti bilo sta. Jedini dokaz da sam rodika je taj telegram i citulja u novinama. Moje srce uvijek kaze da je negdje,ali gdje,u sanducicu sigurno nije. Pokusavala sam da dobijem tu orofesirku koja je ubrzo otisla i u oenziju,ili bilo kog odgovornog,ali bez uspjeha. Mnogo njih je upleteno u pridaju djece. Ako neko ovo cita a zna istinu neka mi kaze,necu krivicno giniti nikoga samo da znam gdhe mi je dijete sada je vec formiran covjek. Samo znam da je isti moj muz. Pomozite ako nesto znate. Bog vidi sve,neidite protuv njega. Ja sam Silva Jovandic i zivim u Drvaru. Vratila sam se u svoje mjesto 2002 godine. Postovanje.