ISPOVIJEST POZNATE BANJALUČANKE O BORBI SA TEŠKOM BOLEŠĆU Brankica je u bolnici srela prijateljice za cijeli život, trudi se da pamti samo lijepe dogodovštine koje će jednog dana prepričavati i svojoj nasljednici
Da u sebi nema toliko volje za životom, osobinu da čašu uvijek gleda do pola punu i snažan razlog da živi – svoju Lolu, ko zna kako bi izgledao čitav proces borbe sa limfomom Brankice Raković iz Banjaluke.
Ipak, njoj je bolnica, kako sama ističe, ostala u sjećanju kao paradoksalno “zabavna” uspomena.
Dok je boravila na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu, primala hemioterapije, patila što nije uz svoju malenu kćerku Lolu i gledala njene fotografije kako bi, barem na taj način, učestvovala u njenom rastu, Brankica Raković je stekla prijateljice za cijeli život koje su postale kao sestre, jer su zajedno vodile najvažniju bitku – onu za život. I zato danas kad se sjeti perioda izolacije, trudi se da pamti samo lijepe dogodovštine koje će jednog dana prepričavati i svojoj nasljednici.
Ipak, ružne uspomene ne može da izbriše iz sjećanja zauvijek.
– Sjećam se užasnog osjećaja smrtnosti, tog osjećaja da ste vi potrošni, da može da se desi tako nešto i da mene više nema, a da toliko toga nisam uradila. Mada, meni je boravak u bolnici bio paradoksalno zabavna stvar – ispričala je Brankica za Blic TV.
Pamti djevojku koja ih je svako jutro budila pjesmama Zdravka Čolića, Dijanu iz Požarevca sa kojom je krišom naručivala picu i jela skrivajući se u ormanu da sestre ne bi primijetile njihovo buntovništvo.
I ponosna je na svaku od njih koja je pobijedila bolest, pati za svakom kojoj život, nažalost, nije odlučio da pruži drugu šansu, ali svakoj je zahvalna za vrijeme koje su zajedno provele i uspomene koje su zajedno stvorile za vrijeme najtežeg perioda u njihovim životima.
BONUS VIDEO: