(FOTO/VIDEO) UZ PRŠUT, SLANINU I RAKIJU BANJALUČANI POKORILI KILIMANDŽARO Aleksandar Balaban, vođa ekspedicije, ekskluzivno za ALOonline o putu ka krovu Afrike

ALOONLINE.BA | Vijesti ∙ 02.03.24 07:00 ∙ 0

Grupa planinara iz Banjaluke, okupljena oko Planinarskog udruženja "Abonos", nedavno se sa kolegama iz Makedonije, Slovenije i Srbije, uspjela popeti na najviši vrh Kilimandžara. Ekipa portala Aloonline razgovarala je sa Aleksandrom Balabanom, vođom ekspedicije, o fizičkim i mentalnim pripremama, kao i o nezaboravnim trenucima tokom uspona.

foto: Ustupljena fotografija

Kilimandžaro, najviši vrh Afrike i jedan od 7 najviših vrhova svijeta, san je svakoga ko gaji izrazitu ljubav prema avanturizmu. Nestvarna priroda i raznolikost klimatskih pojaseva samo su neki od blagodeti Kilimandžara.

Činjenica da Kilimandžaro ujedno predstavlja i planinu s najvišom visinkom razlikom na svijetu koja se ogleda u čak 4.600 mnv od podnožja do vrha Uhuru (5.895 mnv) dovoljna je da se obavezno nađe na listi želja svih alipinista i planinara.

Takvu želju ostvarila je nedavno grupa planinara iz Banjaluke, okupljena oko PU „Abonos“, zajedno sa kolegama iz Makedonije, Slovenije i Srbije te je tim povodom ekipa portala Aloonline ugostila Aleksandra Balabana, vođu ekspedicije i avanturistu koji je prije samo nekoliko dana dotakao krov Afrike.

Tom prilikom razgovarali smo o fizičkim i mentalnim pripremama, osjećaju kada pobijedite sami sebe i nađete se na jednom od 7 svjetskih divova, kulturološkom šoku, anegdotama, ali i o planovima za naredni period.

Kakve je to zanimljivosti o putu do vrha Afrike Aleksandar Balaban otkrio za ALOonline pogledajte u video intervjuu ispod.

Pripreme za pohod

Uspeti se na Kilimandžaro za prosječnog čovjeka predstavlja značajan izazov, kako fizički, tako i mentalno. No, prema riječima Aleksandra Balabana, koji se bavi planinarenjem od 2009. godine, pripreme za ovaj monumentalni uspon nisu bile pretjerano intenzivne uzevši u obzir da se prethodno već penjao nekoliko planina preko 5.000 metara nadmorske visine.

– Što se tiče mentalnih priprema, stvarno nikada nisam imao takvih problema. Penjao sam nekoliko vrhova preko 5.000 metara nadmorske visine, pa sam znao kako mi se tijelo ponaša u takvim uslovima. Tako da sam psihički bio poprilično miran – govori Balaban za ALOonline.

Što se tiče fizičkih priprema, kako navodi, one su obuhvatile pojačane treninge, uključujući plivanje i vožnju bicikla. Iako su to bile male pripreme, bile su dovoljne da se tijelo prilagodi izazovima koji ih čekaju.

Korak po korak ka vrhu

Na pitanje o tome šta prolazi kroz glavu tokom uspona, Balaban je naglasio važnost fokusiranja na kretanje „korak po korak“ i ne truditi se razmišljati o vrhu.

– Ne razmišljate o vrhu, razmišljate o vašem narednom koraku jer ako razmišljate samo o vrhu, onda možete dovesti sebe u problem da previše brzo sagorite – navodi Balaban te dodaje da se lično trudi da ne razmišlja mnogo ili jednostavno razmišlja o budućim planinarskim pohodima kako bi održao ritam.

Ma, samo „Hakuna matata“… ili ipak ne?

Kroz regiju Kilimandžara, gdje žive različita plemena, naši planinari su imali priliku sresti se sa lokalnim stanovništvom. Balaban je opisao lokalce kao opuštene i podsjetio na njihov pojam vremena – „pole pole“ (polako, polako) i „hakuna matata“ (nema problema).

– Oni su mnogo opušteni, čak su i napravili jezik od četiri riječi „pole pole“, što znači polako, polako, i „hakuna matata“, što znači nema problema. Njima je sve hakuna matata, a meni baš nije bilo (smijeh) jer volim ako kažem da krećemo u 8, onda krećemo tad. Puno su opušteniji od nas – rekao je Balaban.

Uz pršut, slaninu i rakiju do vrha Kilimandžara

Na samoj planini, kako kaže Balaban, hrana je bila raznovrsna, iako su se većinom hranili standardnim jelima poput makarona, riže i povrća. No, Balkanci ne bi bili Balkanci da ne ponesu nešto od domaće hrane. Balaban je u razgovoru za naš portal otkrio da su čak u Afriku ponijeli i pršut, rakiju i slaninu iz otadžbine, zbog čega su umalo i dobili kaznu, ali su se snašli na zanimljiv način.

– Na planini smo sve vrijeme imali kuvara koji nam je spremao hranu sličnu našoj – makaroni, riža, povrće. Bilo je čudnih supa, recimo od banane, to bih izdvojio kao nešto što nemamo priliku kod nas da praktikujemo – kaže Balaban.

Put kroz pet klimatskih zona

Uzevši u obzir da klima na Kilimandžaru varira prema visinskim zonama (ima ih pet), zanimalo nas je da li je bilo izazovno prilagoditi se. Prema riječima našeg sagovornika, većih problema nije bilo.

– Meni i ostatku moje ekipe nije baš teško palo. Prolazi se kroz par zona, kišna zona je poprilično interesantna. Takođe, kiša je padala nekih 3-4 sata uspona pa nas je to malo zamaralo – kaže Balaban te dodaje da uz poštovanje pravila poput pijenja dovoljno vode, unošenja elektrolita i pravilne ishrane, ekipa se relativno lako aklimatizovala. Iako je bilo malih simptoma visinske bolesti kod jednog člana, Balaban ističe da to nije bio ozbiljan problem.

(FOTO) KRALJ PLANINSKIH VRHOVA I SA 78 GODINA Milutin iz Banjaluke dokazuje da avanturistički duh nikada ne blijedi

Pogled sa vrha Kilimandžara: Mješavina emocija na krovu Afrike

Kada se popnete na vrh Kilimandžara, čarobni trenuci nadvladaju svaku fizičku prepreku, bar tako zvuči kada slušate Aleksandra Balabana. Na pitanje „kako je to udahnuti vazduh na skoro 6.000 metara nadmorske visine“ dao je šaljiv odgovor, ali i opisao lavinu emocija koja se doživi nakon što kročite na krov Afrike.

– Težak je vazduh (smijeh). Šalu na stranu, vi na toj visini imate 40 odsto manje kiseonika nego što imate na ovoj našoj nadmorskoj visini. Ali vjerujte, kad dođete tamo vi i ne razmišljate o tom disanju jer već par sati hodate do tog vrha i već ste navikli na nedostatak vazduha. Sve što vidite na horizontu je lijepo. Osjećate i ponos i radost, neki članovi su čak i zaplakali. Imate tu mješavinu različitih osjećanja – navodi ovaj planinar.

Balaban je sa nama podijelio i kako osvajanje visokih planinskih vrhova, poput Kilimandžara, utiče na životnu perspektivu pojedinca, te da planinarenje samo po sebi tjera na razmišljanje o životu.

Ističući društveni aspekt planinarenja, on naglašava kako planina služi kao mjesto susreta s različitim ljudima, podstičući socijalizaciju i stvaranje nezaboravnih veza. Ova iskustva mogu obogatiti život pojedinca, pružajući mu priliku da proširi vidike i razvije dublje razumijevanje sebe i svijeta oko sebe.

– Generalno, samo planinarenje, ne mora to biti Kilimandžaro, može biti bilo koja planina, vas tjera da se zamislite o životu. Mislim da to najviše utiče na pojedinca, da pomjeri lične granice, utiče na socijalizaciju jer planina je mjesto na kojem možete upoznati super ljude – navodi Balaban.

Kroz ove riječi, Balaban naglašava ne samo fizički podvig penjanja ne određenu planinu, već i duhovni i društveni uticaj koji planinarenje može imati na život pojedinca. Tako da, na koncu, planinarenje postaje više od planine – simbol ličnog rasta, hrabrosti i inspiracije za nove izazove.

BONUS VIDEO: