Ovo su stvari po kojima prepoznajemo reprezentacije, a da nemaju velike veze sa samim fudbalom.
Japanci doktorirali higijenu i disciplinu
Kada se spomene reprezentacija Japana, prva asocijacija su brze kontre i tranzicija, ali i svlačionice koje ostave iza sebe nakon utakmica.
"Samuraji" i njihovi navijači postali su apsolutni hit na Mundijalima. Dok drugi slave ili tuguju ostavljajući haos za sobom, Japanci uredno čiste tribine do posljednjeg papirića.
Njihova svlačionica nakon ispadanja sa turnira redovno izgleda kao apoteka, uz obaveznu poruku "Hvala!" ostavljenu na jeziku organizatora. Lekcija iz kulture koja svaki put iznova oduševi javnost.
Argentinski fanatizam: Fudbal kao religija
Svima je poznato da se u Argentini živi za fudbal. Ono što oni donose na Mundijal teško se može nazvati samo navijanjem. To je čisti fanatizam.
Od epskih pjesama poput "Muchachos" koje grme sa tribina i ulica, do navijača koji podižu kredite, prodaju automobile i zadužuju se samo da bi stigli na utakmicu koju će prepričavati unucima.
Njihove suze, tetovaže Diega Maradone i Lionela Mesija i apsolutni delirijum na tribinama govori da za njih tih 90 minuta znače "život ili smrt". Najviše se to pokazalo na prethodnom Mundijalu kada je na šampionskoj paradi u Buenos Ajresu prisustvovalo između četiri i pet miliona ljudi.
Egzotika imena Kurasao
Iako možda nisu fudbalska velesila koja lovi vrh Mundijala, egzotične reprezentacije poput Kurasaa donose opuštenost i spontanost koja modernom fudbalu često fali.
Njihov čuveni šareni timski autobus savršen je simbol karipskog mentaliteta: fudbal kao igra i zabava.
Takve reprezentacije nas podsjećaju zašto smo uopšte počeli da pratimo fudbal kao djeca.
Južnoamerički karneval
Ako Evropljani donose taktiku i disciplinu, Južna Amerika donosi emocije i strast. Gotovo je nemoguće zamisliti Mundijal bez kadrova sa tribina gdje dominiraju prelijepe navijačice iz Brazila ili Kolumbije, sa bojama zastava svojim domovina iscrtanim na licima.
Afrikanci i "živi" ritam
Spisak ne bi bio potpun bez afričkih reprezentacija, čiji navijači od prve do devedesete minute neumorno plešu i udaraju u tradicionalne instrumente, stvarajući drugačiju atmosferu nego što smo navikli.
"Zmajevi" i euforija
Sve je počelo sa Brazilom 2014. godine. Kada "Zmajevi" ostvare veliki uspjeh, u BiH nastaje specifično slavlje, gdje se uz sirene automobila, bakljade i pjesme Halida Bešlića svaki uspjeh slavi kao da je osvojena "Boginja". Tada nastaje emocija gdje se na mjesec dana zaboravi na svakodnevne probleme.
Zahvaljujući velikoj dijaspori u Kanadi, Toronto je prije nekoliko dana postao bh. grad, obojen u žuto-plave boje.
Holandski narandžasti "marš"
Holandski navijači, poznati kao "Oranje", svaki put okupiraju domaće gradove prvenstava. Njihov zaštitni znak je "Narandžasti marš", gdje desetine hiljada ljudi, obučeni u drečavu narandžastu boju, zajedno koračaju ka stadionu.
Sve to prati njihov čuveni ritual uz pjesmu Links Rechts (Lijevo, desno), gdje se masa ljudi istovremeno baca s jedne strane ulice na drugu.
Meksikanci i sombreri
Kada se spomene Meksiko na Mundijalu, prva asocijacija su nezaobilazni ogromni sombreri. Njihovi navijači u zelenim dresovima putuju u ogromnom broju, donoseći sa sobom marijači bendove i pjesmu koja uvijek "grmi" sa tribina.
Njihova specifična energija i strast pretvaraju svaki grad u kojem se nađu euforiju.
Škoti i gajde: Povratak "Tartan armije"
Legendarna škotska "Tartan armija" nikada ne ide na prvenstva bez glasnih gajdi. Iako njihova reprezentacija možda ne bilježi istorijske uspjehe na terenu, oni su se vratili na Svjetska prvenstva prvi put od 1998. godine.
Zvuk gajdi sigurno će odzvanjati Sjevernom Amerikom.
Komentari (0)