„VOLIM JE I TAKO MRTVU, HLADNU ZGRČENU“ Prije 10 godina Darijan je Vladislavu ubio na najsvirepiji način – ljubavna tragedija koja je potresla region
Neki zločini zbog svoje svireposti pamte se decenijama a rane nikad ne zacjeljuju. Darijan Musić iz ljubomore brutalno je ubio svoju dugogodišnju devojku, manekenku iz Novog Sada Vladislavu Červenko (25), tog kobnog 12. novembra 2012. godine u Fruškogorskoj 6 na Limanu.
Javnost je bila zgrožena ali je i policija je ostala u šoku zatečenim prizorom u stanu. Krv se nalazila svuda okolo, dok je nepomično tijelo nesrećne djevojke pronađeno na podu. Musić joj je nanio više od 50 povreda, bila je pretučena do neprepoznatljivosti.
Udarao ju je rukama, nogama i metalnom šipkom, čak je po njenom tijelu gasio i cigarete da bi joj nožem urezao svoj datum rođenja – a zatim pobjegao.
On je Vladislavi rascijepao jetru i slomio rebra, a ona je umrla od obilnog krvarenja u najvećim mukama nakon desetak minuta. Vještaci su istakli da je Vladislava pre smrti pretrpila najstrašnije moguće bolove, koji su na skali do 10 ocenjeni sa 10.
Potvrđeno je da joj je koljenima lomio rebra u grudnom dijelu a na desnom kuku je nanijeto oko 16 nagnječenja i lomljenja.
Sahrana, krici, majka ubice
Na sahrani pored sanduka sa posmrtnim ostacima novosadske manekenke odjekivali su krici porodice, prijatelja i mnogih sugrađana koji su bili u nevjerici.
– Sestro draga, gde ćeš? Dado, toliko si volela život, a sada si u tom belom sanduku. Sestro moja, nemoj me ostavljati, molim te. Kako ću dalje bez tebe… – jecala je Tanja Červenko, Vladislavina sestra.
Posebnu pažnju je privuklo prisustvo majka ubice, Borke Musić, kojoj je porodica nesrećne Vladislave dozvolila da dođe jer “nije kriva za ono što je monstrum od sina uradio”.
– Osećala sam ljudsku obavezu da ispratim Vladislavu, koju sam mnogo volela. Tužna sam što je ugašen njen mladi život. Bila je član naše porodice i nikako ne mogu da opravdam to što joj je moj sin uradio.
Zavio je u crno dvije familije. Ovo je strašna tragedija. Uvek sam bila u dobrim odnosima sa Dadinom porodicom i prije sahrane sam njenu majku Sašku pitala za dozvolu da dođem i da dam čitulju u novinama – rekla je Borka Musić, majka Darijana Musića.
Dodatan gnjev javnosti i Novosađana izazvalo je saslušanje Musića koji je navodno bio toliko psihički potresen da nije mogao da iznese odbranu.
Zbog opasnosti od samoubistva on je sa Klise prebačen u bolnicu Centralnog zatvora. U više navrata je transportovan sa jedne u drugu ustanovu.
Musićeva majka je takođe bila jedan od svedoka:
– Jednom prilikom rekla sam joj: „Dado, nemoj da se miriš s njim, nemoj da te udari pa da ostaneš mrtva.“ Ipak su se pomirili… Tog dana kad se desilo ubistvo došla sam u stan i videla da su stvari ispreturane i razbacane. U predsoblju je bila krv…
Sin me je ubijedio da treba da se vratim na posao i rekao je da se spremaju da idu na put. Tražio mi je pare i dala sam mu 1.000 dinara. Ujutro su me obavijestili da je Darijan ubio Dadu – ispričala je Borka.
Javno priznao ubistvo na Fejsbuku
Posebno karakteristično za monstruozni zločin je što je Musić javno na Fejsbuku priznao da je ubio Vladislavu.
On je istakao kako mu cilj nije bio da ubije djevojku, napisao da mu je priznala da ga je varala za vrijeme koje je proveo u zatvoru, a prijetio je i da će se ubiti.
– Volim je i tako mrtvu, hladnu i zgrčenu. Voleću je zauvek više od sebe i svega! Voli i ona mene i dalje, mi smo nešto posebno. Ali jbg bog je opet imao usran plan za mene… jebite me sada svi, mrzite me, imate i razlog, ja ću je opet voleti!!! Saučešće porodici, nisam hteo jbg, izjednačiću sad. Prenesite saučešće mojoj mami – napisao je.
Saslušanje i prva presuda
Musić se nije ubio a poslije nekoliko dana uhapšen je u mjestu Patnjik u okolini Novog Pazara, na putu ka Kosovskoj Mitrovici. Lociran je baš dok je krstario Fejsbukom. Vjeruje se da je namjeravao da pobjegne u Crnu Goru.
Motiv ubistva je bolesna ljubomora a na saslušanju je do detalja policiji opisao kako je ubio ljepoticu iz Novog Sada.
Ipak, tokom suđenja a čak i u završnoj riječi tvrdio je da se ne sjeća da je ubio Vladislavu i da se osjeća nevinim:
– Svega se sećam, samo tog dana ne. Ali s obzirom na medijsku golgotu, na poglede i upiranje prstom u mene, kao i na osnovu optužnice, proizlazi da sam to učinio. Dan pre nego što je nastradala popio sam flašu tekile.
Kobnog dana ušmrkao sam dvije crte kokaina. Uzeo sam metil-fenidat, izgrickao pet tableta “rivotrila”. Sjećam se i da sam nekog šutnuo. E sad, da li Vladislavu ili nekog njenog švalera, ili pak vrata, toga se ne sjećam – glasila je Musićeva završna riječ.
Sudija je bila vrlo izričita:
– Umrla je u nesnošljivim bolovima. Zadao joj je najmanje 56 povreda udarajući je nogama i šipkom. Slomio joj je skoro svako rebro, rascepao jetru. Sve to dok je bila živa. Umirala je desetak minuta u velikim bolovima. Nema olakšavajuće okolnosti za ovakvo ubistvo.
Musić je obraćajući se direktno sudiji rekao:
– Đavo je uvek bio na prvom mestu za svako zlo. E sad više nije. Sad sam ja prvi, a đavo je na drugom mestu. Pitam se da li mene sad čeka lomača – kazao je Musić.
Osuđen je na 40 godina zatvora, međutim, uslijedio je šok kada je Apelacioni sud u Novom Sadu delimično usvojio žalbe Darijanovih branilaca i kazna mu je smanjena na 35 godina.
Edmund Červenko, Vladislavin otac skrhan bolom izgovorio je samo jednu rečenicu:
– Da li to mene država podstiče da uzmem pravdu u svoje ruke?
Plakao kao kiša, dobio 40 godina
Suđenje je ponovljeno a Musić je tražio odlaganje. Darijan je odbio da primi insulin, koji prima šest puta na dan. Tu informaciju je otkrila dr Snežana Popov, psihijatar iz KPZ Sremska Mitrovica.
Na glavnom pretresu je rekao da ne može da pogleda u oči Vladislavinu majku:
– Emotivno mi je jako teško. Priznajem činjenice da je zbog mene više nema. Prethodnih sedam godina, zahvaljivao sam majci jer je kćerku rodila za mene, a ja sam je ubio.
Želim da iznesem odbranu, ali to danas ne mogu da učinim, jer ću početi da plačem. Na sljedećem suđenju ću pismeno spremiti odbranu, pa ukoliko počnem da plačem, napisano ću predati sudu – uplakanog lica dok je brisao suze rekao je Musić.
Sudija je nakon toga donela rešenje da se pretres ipak odloži za nedjelju dana.
U junu 2014. godine Darijanu je izrečena nova presuda. Osuđen je na 40 godina zatvora, zbog teškog ubistva na svirep način i s umišljajem. On nije prisustvovao izricanju.
Ipak, u završnoj reči je zamolio da ga oslobode od prisustva pri izricanju presude:
– Ja sam sebe osudio na doživotnu tugu i bol. Jer i poslije rešetaka i žice Dada se ni tada neće pojaviti.
Ubistvu je prethodilo Musićevo višestruko nasilje i iživljavanje nad Vladislavom.
Mnogi su govorili da im se Vladislava žalila da je Darijan tuče i maltretira, kao i da je više puta htjela da ga napusti ali kad bi pokušala prijetio je da će joj ubiti oca, brata, nekog od članove familije. Upućeni u vezu isticali su da ga se bojala toliko da ju je plašio čak i njegov glas, ne samo on.