BOLNI JAUCI PROGNANIN SRBA ODJEKIVALI SINOĆ NOVIM SADOM „Oluja“ je Pogrom, bol ne prestaje ni poslije 27 godina

ALOONLINE.BA | Region ∙ 05.08.22 07:40 ∙ 0

"Iz Novog Sada šaljemo plemenitu poruku, za sve ljude ovog svijeta, da se čuvaju, paze jedni na druge, da su ljudski životi vrijedniji od bilo kakvog bogatstva i teritorije", poručio je Jovančević.

foto: ilustracija

Godišnjica vojne akcije „Oluja“, u kojoj su Srbi iz Hrvatske nasilno protjerani, obilježena je u Novom Sadu, gradu koji je prigrlio najviše izbjeglih u tom pogromu, a oni koji su morali da napuste svoj dom kažu da bol i tuga ni nakon 27 godina ne prolaze, ali i da su u Srbiji naišli na prijateljsku ruku, pomoć i razumijevanje.

Predsjednik Udruženja prognanih Krajišnika iz Novog Sada, Mile Jovančević kazao da zločini počinjeni nad Srbima na teritoriji Hrvatske i BiH ne smijju biti zaboravljeni i da neko mora snositi odgovornost za sve žrtve i zlodjela nad našim narodom.

„Iz Novog Sada šaljemo plemenitu poruku, za sve ljude ovog svijeta, da se čuvaju, paze jedni na druge, da su ljudski životi vrijedniji od bilo kakvog bogatstva i teritorije“, poručio je Jovančević.

On je jedan od onih koji su u „Oluji“ zauvijek napustili svoje ognjište i priča da su sva njegova sjećanja na taj događaj potresna.

Sjeća se da je tada bio dječak i da je strašno bilo gledati kako avijacija bombarduje civile, stare i nejač na Petrovačkoj cesti.

Članica udruženja Kola srpskih sestara kaže da je svoj dom u Zapadnoj Slavoniji morala da napusti 1991. godine i da se od tada zalaže da pomogne ljudima koji dele njenu sudbinu.

Rekla je da je obilježavanje „Oluje“ simbol tuge i da je u ime tog progona napisala pjesmu „Reka tuge“, koja govori o egzodusu 200.000 Srba, 1.700 izginulih i 700 onih kojima se gubi svaki trag.

„Daj Bože da se tako nešto nikada ne ponovi i da te reke tuge presuše i više nikada ne bude mržnje“, kazala je ona za Tanjug.

Starija Novosađanka rekla je da je na današnji skup došla kako bi pružila podršku našem stradalom narodu u ratovima devedesetih.

Smatra da Oluja za našu naciju predstavlja žalost i tugu, koja ne prolazi, a da su naši ljudi koji su prognani srdačno dočekani.

Jedna od sagovornica sada živi u Sremskoj Kamenici, a za vrijeme „Oluje“ prebjegla je sa dvoje male djece u Srbiju. Supruga je izgubila u ratu.

„Obilježavanjem „Oluje“ na ovakav način pokazujemo šta je zaista prošao naš narod“, kaže ona, dok se prisjeća da je sa dvije ćerke i komšijama izbjegla iz svog kraja, a uspjela je da ponese samo nešto osnovnih stvari.

U koloni ih je, priča, presrela vojska, pretresli su ih, a jasno se sjeća straha za život svoje dvoje djece.

„Onda se srušila jedna kuća, pukla je zolja, popadali smo u kanal… Odvukli smo se tim kanalom, a onda nas je pokupio neki čovjek i pomogao da pređemo kod Une“, prisejtila se ona bolnih trenutaka i borbe da sačuva svoj život.

Takvih sudbina je na hiljade, među srpskim narodom koji je izbjegao iz Krajine, pred naletom hrvatske vojske i policije, u akciji u kojoj je više od 1.700 Srba ubijeno, a čak 250.000 prognano.

Novi Sad je grad u kojem su se najviše naselili izbjegli iz Krajine, Like, Korduna, a sinoć je bio mjesto u kojem je obilježeno sjećanje na sve stradale.