JEZIVI UBICA POGUBIO PREKO 108 LJUDI Najpoznatiji dželat Kraljevine Jugoslavije na posao uvijek dolazio u fraku, bijelim rukavicama i cilindru
Tadašnje države su ih najčešće regrutovale među strvoderima (šinterima), a krajem 19. i u prvoj polovini 20. vijeka oni postaju nešto poput današnjih estradnih zvijezda.
Njihovi memoari prodavali su se u ogromnim tiražima, a njihov svakodnevni život privlačio je pažnju ondašnjih medija.
Javnost je prema njima osjećala kombinaciju prezira, straha i morbidne znatiželje, a lik dželata posedovao je neke stereotipne osobine – najčešće sklonost ka alkoholu, ali i skrivenu „unutrašnju dobrotu“ koja je duboko potisnuta zbog posla kojim se bavi.
Dželat starog kova prikazivan je kao mišićavi lik sa sekirom i vrećom na glavi, dok se moderni dželat već pojavljuje u fraku, sa polucilindrom i bijelim rukavicama…
Upravo je Karlo Dragutin Hart bio takav tip dželata, koji je na svoj posao uvek dolazio u fraku, bijelim rukavicama i sa cilindrom na glavi.
Nije volio da ga nazivaju dželat, već je insistirao da koriste zvaničan naziv koji je njegova funkcija u tadašnjoj državi nosila – službeni izvršitelj smrtne kazne u Kraljevini Jugoslaviji.
Karlo je rođen 28. jula 1879. u srezu Karlin u današnjoj Češkoj. Po narodnosti je bio Rom. U Sarajevu se obreo poslije Prvog svetskog rata, verovatno kao demobilisani austrougarski vojnik. Njegovo češko ime, Karel, u Bosni se izgovaralo kao Karl ili Karlo, a on sam ga je kasnije “posrbio” u Dragutin.
Odmah poslije rata počeo je u tom gradu da povremeno asistira tadašnjim dželatima – Sajfridu i Mauzneru, a 1922. je postao zamjenik dželata. Iz Sarajeva je 1930. godine premješten u Zenicu, gdje mu je dat na upotrebu službeni stan u okviru kompleksa tamošnjeg Kaznenog zavoda. Na njegovu molbu, 1935. mu je odobreno da se sa porodicom nastani u Sarajevu.
“Ja nisam kriv za tvoju smrt!”
Tokom karijere, ovaj državni službenik obesio je 108 duša i što je prosto nevjerovatno često je govorio za novine.
Na vješala je uvijek odlazio u fraku, sa cilindrom i bijelim rukavicama a nesrećniku na konopcu uvijek bi se poklonio i glasno izgovorio: “Ja nisam kriv za tvoju smrt!”
– Levom rukom držim osuđenika, desnom mu omču prebacujem oko vrata i crnu masku preko glave. Apsolutna je tišina, svi prisutni skidaju šešire. Pomoćnik tada izbije stolicu ispod osuđenika, hvata ga za noge i trzajem povlači ka zemlji. Stojim iza merdevina i povlačim omču. Uzimam pogubljenog za ruku. Pratim puls i kada ustanovim da srce više ne kuca, skidam rukavice, bacam ih pod noge obešenog i kažem: “Ja nisam kriv za tvoju smrt!” – opisivao je Hart za tadašnje novine, a prenio je Mondo.
Godinama je vodio dnevnik o smrtima, koji je sačuvan, ali mu se trag ne zna. Pričalo se po čaršiji da prodaje slike obješenih i konopce s kojih ih je skinuo, ali to nikad nije pouzdano dokazano.
– Ja nisam trgovac i nisam prodavao konopac nego sam ga isekao na parčiće i razdelio ih nekolicini onih koji tvrdo veruju da će im to doneti sreću. Ali zamislite, gospodine, koliko bih morao biti srećan ja, koji kod kuće imam na tuceta takvih konopčića – rekao je jednom prilikom.
Karlo je u ono vrijeme bio običan državni službenik, sa ženom i četvoro djece.
I njegova sudbina ostala je neriješena misterija – radio je kao dželat do nemačke okupacije Jugoslavije 1941, posle čega mu se izgubio svaki trag. Rat je preživeo i navodno umro u dubokoj starosti u Sarajevu.
„Vidite, ja mnogo volim cvijeće“
Iz starih novinskih isječaka i intervjua koje je davao saznaje se da je neobično volio cvijeće i da se ježio od krvi, pa mu je najteži zadatak bio kad mu žena kaže da zakolje pile za ručak.
U jednom intervjuu Dragutin Hart je novinarima priznao da ne podnosi da gleda krv i da mu se koža naježi kada ga žena natera da kolje piliće.
„Kod kuće bavim se domaćinstvom. Imam lijepu kućicu, a oko nje baštu sa cvećem. Vidite, ja mnogo volim cveće“, rekao je Hart.
Uvijek se u javnosti predstavljao kao brižan roditelj, pa je jednom, po povratku u Sarajevo iz Zagreba gde je 1929. objesio četvoricu razbojnika, prekinuo razgovor s novinarom da bi djeci kupio igračake i slatkiše.
„Daj, da ja tebe objesim!“
Inače, na četvorostrukoj Zagrebačkoj egzekuciji Hart je bio vidno nervozan, pa mu je jedan od osuđenika Mijo Vrbanić, prije nego što ga je Hart obesio, rekao: „Drhte ti ruke, daj da ja tebe obesim“.
„To bi za mene bio blamaž!“
Na pitanje je li mu ikada pukao konopac oko vrata nekog nesrećnika na vešalima, Karlo Dragutin Hart je gotovo uvređenim tonom kao pravi profesionalac odgovorio: „Ne, to nije mogućno! To bi za mene bio blamaž!“
BONUS VIDEO:
Razonoda
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
