Kako se zapravo raspodjeljuju mandati i zašto stranački interesi igraju ključnu ulogu u ovom složenom procesu? U ovom članku objašnjavamo kako se vrši raspodjela mandata i zašto neki kandidati s više glasova ne ulaze u skupštinu, dok drugi s manje glasova to čine.

Takođe, za razliku od opštih, na lokalnim izborima nema kompenzacionih mandata.

Šta su mandati i kako se dodjeljuju?


Mandati predstavljaju mjesta u lokalnim skupštinama koja se dodjeljuju strankama na osnovu broja glasova koje su dobile. Bosna i Hercegovina koristi Sainte-Lague metodu za izračunavanje mandata. Ova metoda omogućava proporcionalnu raspodjelu mandata između različitih političkih stranaka, a osmišljena je kako bi se smanjila prednost većih stranaka u odnosu na manje.

Prikupljanje glasova


Kada završi glasanje, broje se glasovi koje su glasači dali. Svaki glasač zapravo glasa za stranku, a ne direktno za kandidata. To je važno, jer se mandati dodjeljuju strankama prema ukupnom broju glasova koje su osvojile.

Kako se raspodjeljuju mandati?


Koraci u raspodjeli:

  • Izračunavanje kvota: Prvo se izračunava ukupan broj glasova. Zatim se taj broj dijeli s 2, 3, 4 i tako dalje, dok se ne dobiju potrebne kvote. Na primjer, ako je stranka dobila 1.000 glasova, kvote bi bile 1000/2 = 500, 1000/3 = 333, itd.

  • Dodjela mandata: Nakon što su kvote izračunate, dodjeljuju se mandati strankama počevši od najveće kvote. Ako je stranka A imala najveću kvotu, dobija prvi mandat. Zatim se taj broj glasova smanjuje kako bi se dobila nova kvota za sljedeći mandat.


Zašto neki kandidati s više glasova ne ulaze u skupštinu?


Ovdje dolazi do često zagonetnog fenomena: kandidat koji je osvojio više glasova može ostati izvan skupštine, dok kandidat s manje glasova može ući. Ovo se dešava zbog načina na koji se mandati raspodjeljuju strankama, a ne pojedincima. Kako to funkcioniše:

  • Stranački listići: Kada glasate, vi glasate za stranku, a ne za pojedinca. Svaka stranka ima listu kandidata. Vaš glas ide stranci, a ona raspoređuje mandate na osnovu ukupnog broja glasova koje je dobila.

  • Preferencijalni glasovi: Unutar svake stranke, kandidati mogu dobiti preferencijalne glasove. Ako stranka dobije više mandata, ti mandati se dodjeljuju kandidatima na osnovu preferencijalnih glasova koje su dobili. To znači da, čak i ako je kandidat A dobio više glasova od kandidata B, ako je stranka X osvojila samo jedan mandat, kandidat B može biti izabran jer je na listi bio ispred kandidata A ili je dobio više preferencijalnih glasova od drugih kandidata unutar te stranke.

  • Redoslijed na listi: Mnoge stranke imaju unaprijed određeni redoslijed kandidata na svojim listama. Ako se na izbornoj listi nalaze kandidati s višim brojem glasova, a oni su ispred kandidata s nižim, tada će oni biti izabrani bez obzira na broj osvojenih glasova.


[caption id="attachment_607912" align="aligncenter" width="485"] foto: prntscrn[/caption]

Primjer za lakše razumijevanje


Zamislimo da se na izborima takmiče tri stranke: A, B i C.

  • Stranka A dobila je 1.000 glasova.

  • Stranka B dobila je 800 glasova.

  • Stranka C dobila je 600 glasova.


Pretpostavimo da se dodjeljuju 3 mandata. Raspodjela bi izgledala ovako:

  • Prvo se izračunavaju kvote.

  • Stranka A dobija prvi mandat jer ima najviše glasova.

  • Drugi mandat može ići stranci B, a treći stranci C.


Sada, unutar stranke A, imaju tri kandidata: A1, A2, A3. Ako je A1 dobio 300 preferencijalnih glasova, A2 200, a A3 500, A3 će ući u skupštinu.

U isto vrijeme, ako je stranka B imala manje preferencijalnih glasova, ali je njihov kandidat B1 osvojio više glasova nego A2, on može ući u skupštinu.

Raspodjela mandata na lokalnim izborima u BiH može izgledati komplikovano, ali suština je da se mandati dodjeljuju strankama na osnovu ukupnog broja glasova koje su dobile. Preferencijalni glasovi unutar stranke određuju koji kandidati će ući u skupštinu.

Razumijevanje ovih pravila pomaže građanima da bolje shvate svoj glas i uticaj koji imaju na političke procese.
BONUS VIDEO: