Da li je tehnologija zaista olakšala put do izborne pobjede ili je samo stvorila privid moderne politike? Razvoj medija natjerao je političare da napuste tradicionalne kanale i presele se tamo gdje ih publika zapravo čeka. Međutim, kako objašnjava komunikolog Mladen Bubonjić, domaći teren nosi specifičnosti koje u potpunosti mijenjaju pravila igre u odnosu na uređene društvene sisteme.
"Svakako da društvene mreže olakšavaju političarima, prije svega zbog evolucije medija uopšte. Rijetko ko danas prati klasične medije poput štampe, radija i televizije, jer dominiraju digitalni formati. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, u obzir se moraju uzeti dva aspekta. Jedan je ideotipski, odnosno teorijski, na osnovu pokazatelja i primjera iz uređenih država gdje nije prisutno ono što je kod nas svakodnevica. Druga percepcija je upravo ono što je kod nas prisutno, a to su uslovno rečeno sigurne baze, uslovljavanja, ucjenjivanja i sve ono što čini naš specifičan politički sistem", navodi Bubonjić.
Prema njegovim riječima, ako se zadržimo na ideotipskom modelu, društvene mreže svakako mogu pomoći, u zavisnosti od ciljne grupe, odnosno niše kojoj se političari obraćaju.
Politički akteri prilagođavaju svoje sadržaje različitim platformama, od Facebooka i Instagrama, do TikToka, X-a i YouTube-a. Ipak, trka za naklonost publike donijela je i nuspojave, pa se suština sve češće gubi pod naletom forme.
O tome šta nam političari zapravo serviraju i kako se bore protiv takozvanog „digitalnog zaborava“, Bubonjić daje prilično otvorenu dijagnozu.
"Političke funkcionere i stranke vidimo kako mijenjaju formate i prilagođavaju se publici koja prati Facebook, Instagram, TikTok, X ili YouTube. Politička poruka mora biti jasna, ali živimo u eri sveprisutnosti digitalnih tehnologija, ali i u eri smanjene pažnje. Političari računaju na to, pa gotovo svakodnevno možemo vidjeti nove sadržaje koji gotovo da nemaju suštinu, već im je glavna namjena samo da budu prisutni u javnom prostoru. Zato možemo vidjeti pimplanja lopte, sviranje gitare, otvaranja bilo čega i pojavljivanja samo da se ispuni taj uslov prisutnosti na digitalnim platformama, kako ne bi pali u neku vrstu digitalnog zaborava. Kod nas gotovo da nema negativne reklame, bitno je samo da ste prisutni", objasnio je on.
Prema njegovim riječima, u ideotipskim okolnostima i samo prisustvo ima efekta, mada to nije dovoljno.
"Potrebno je ponuditi nešto više: konkretan sadržaj, jasan program, jasne mjere i rješenja. Međutim, kod nas ostaje značajna ta ‘armija’ uslovno rečeno sigurnih glasača na koje poruke sa mreža uopšte ne utiču, nego sve ide iz baze. To su sigurni glasovi. Ali kada je riječ o slobodnim glasačima, koji nisu uslovljeni, ucijenjeni i koji ne glasaju po nalogu, svakako da te poruke na mrežama imaju i smisla i snagu", navodi Bubonjić.
Na kraju, kada se podvuče crta i domaći politički marketing uporedi sa globalnim trendovima, dolazi se do zanimljivog zaključka o tome gdje se tačno nalazimo u odnosu na razvijene zemlje.
"Ako se poredimo sa svijetom, po pitanju tehničkog i formalnog dijela uopšte ne zaostajemo. Tu su svi formati, svi pristupi i modeli koji su prisutni i u razvijenim zemljama, pa i po pitanju negativnih aspekata, populizma i prelaska granica ukusa. Ni drugi nisu imuni na to, samo je kod njih to drugačije regulisano zakonom. Kada je riječ o suštini, naš društveno-politički kontekst je drugačiji u odnosu na razvijenije demokratije", objasnio je Mladen Bubonjić.
Komentari (0)