Objave povodom smrti, a onda i sahrane Ratka Mladića, od strane političara, prije svih Zukana Heleza, dočekane su najnižim i najprimitivnijim komentarom, a u objavi, aktuelni ministar odbrane BiH čak poziva međunarodnu zajednicu da “povuče potpis sa stvaranja genodicne paradržavne tvorevine“, kako naziva Republiku Srpsku, a da će nakon što se to dogodi “oni znati šta da čine“.

Helez Srpsku naziva “zlom koje je stvorila međunarodna zajednica“.

Na tu objavu stigle su stotine komentara, pretežno Bošnjaka, koji otvoreno podržavaju Helezove riječi, a u njima i oni traže ukidanje Republike Srpske, dok Srbe nazivaju “bolesnom nacijom“.

U komentarima čak pozivaju i na oružje: “Nadam se da Bošnjaci imaju čime da se brane da se ne ponovi 1992. godina. Naoružajte narod pod hitno“, “Samo vojsku na granice izvesti. Jebeš ministre EU. Sa njima se drugačije ne može“.

“Biraj387“

Ovakve poruke im nisu bile dovoljne, pa se obračun sa Srbima nastavio na način da se svi građani pozivaju da više ne kupuju nijedan proizvod čije je porijeklo iz Srbije.

Jafa keks, Plazma, Pionir, Knjaz Miloš, Svislajon proizvodi, Štarkovi proizvodi, Imlek, Prolom voda, Dijamant, samo su neki od proizvoda iz Srbije, a na čiji bojkot pozivaju Bošnjaci.

Sve je otišlo do toga da je napravljena i aplikacija za prepoznavanje domaćih proizvoda i bojkot proizvoda iz Srbije pod nazivom “BIRAJ387“.

aplikacija za bojkot srpskih proizvoda

U aplikaciju je, kako tvrde na Facebooku, već uključeno oko 1.700 proizvoda iz Srbije, a baza će se, poručuju stalno dopunjavati.

Antić: Sačuvati minimum razuma

Prema riječima Velizara Antića, politikologa, poslednje izjave bošnjačkih političara su katastrofalne, a usuđuje se da kaže i jako opasne.

Ipak, uvjeren je da su izrečene zbog pumpanja nacionalnih mišića i podizanja rejtinga pred izbore.

“Naime, jasno je da nam se približavaju izbori i da sada svi pokušavaju da se predstave kao pravi zaštitnici nacionalnih interesa.  Međutim, čak i u ovakvim trenucima mislim da bi političari trebali da sačuvaju minimum razuma i da ne gledaju samo na rezultate izbora već da budu svjesni koju težinu imaju njihove riječi i koje posljedice mogu izazvati“, navodi on za Aloonline.

Antić podsjeća da političari iz FBiH mjesecima pričaju o stvaranju nekakvih saveza među državama i narodima koji bi bili usmjereni protiv srpskog naroda.

“Takvi pozivi su na samoj granici pozivanja na sukobe i rat. Ovakve ratnohuškačke izjave će možda donijeti i neki dodatni glas ali će napraviti ogromnu štetu u podijeljenom društvu kakvo je naše“, upozorava Antić.

Posebno zanimljivo, smatra Antić, jeste da su svi političari koji se utrkuju u ratnohuškačkim izjavama u prethodne četiri godine bili na vlasti.

“Oni su u svojim rukama imali moć i mogućnost da pokažu koliko znaju i koliko su sposobni da rješavaju probleme naroda. Mislim da su na ovom polju jako malo uradili. I sada kada je došlo vrijeme da se polažu računi pred građanima i da se pokažu rezultati njihove vlasti u prethodne četiri godine oni, zbog jako mršavih rezultata, namjerno forsiraju međunacionalne teme i koriste ratnohuškačku retoriku. Dakle, umjesto da se hvale sa rezultatima svoje vlasti u prethodnom periodu oni izbjegavaju odgovornost i rejting podižu ratnohuškačkim izjavama i time prave ogromnu štetu“, rekao je Antić za Aloonline.

Savanović Zorićeva: Društvo još uvijek nosi posljedice rata

Sve ovo što se prethodnih dana dešava u javnom prostoru, prema riječima psihologa Maje Savanović Zorić, ne treba posmatrati samo kroz prizmu politike, već i kroz psihološku prizmu društva koje još uvijek nosi posljedice ratne traume.

Pri tome, kaže ona za Aloonline, važno je napraviti jasnu razliku između političkog neslaganja, koje je sastavni dio demokratskog društva, i retorike koja podstiče strah, netrpeljivost, podjele i osjećaj ugroženosti.

“Trideset godina nakon rata još uvijek nismo dovoljno uradili na psihološkoj obradi njegovih posljedica. Nedovoljno smo se bavili traumama pojedinaca i porodica, ratnim veteranima, ali i generacijama koje su odrastale uz iskustva, strahove i neobrađene gubitke svojih roditelja. Trauma se ne završava nužno završetkom rata. Kada se ne obradi, može ostati prisutna u porodičnim obrascima, odnosima prema drugima i načinu na koji doživljavamo pripadnike druge grupe“, pojašnjava Savanović Zorićeva, te dodaje da upravo zato određene poruke koje danas čujemo imaju mnogo veći psihološki potencijal nego što se na prvi pogled čini.

“U društvu koje još uvijek nije u potpunosti preradilo svoje ratno iskustvo, govor koji priziva opasnost i sukob može vrlo lako aktivirati stare obrasce straha i podjele na 'nas' i 'njih'“, ističe ona.

Društvene mreže veliki problem

Dodatni problem, prema njenim riječima, predstavljaju društvene mreže, koje su postale prostor u kojem se emocija često širi brže od činjenica.

“Čini mi se da kao društvo još uvijek nismo dovoljno naučili kako ih koristiti odgovorno. Informaciju često dijelimo prije nego što je provjerimo, reagujemo prije nego što razmislimo, a sadržaji koji izazivaju strah, bijes i sukob dobijaju najveću pažnju. Na taj način svi možemo, svjesno ili nesvjesno, postati dio atmosfere koju stvaramo“, naglašava Savanović Zorićeva.

“Riječ može smiriti ali i zapaliti društvo“

Isto tako, navodi ovaj psiholog, odgovornost nije samo na političarima.

“Političari su odgovorni za poruke koje šalju, mediji za način na koji ih prenose i kontekstualizuju, a građani za ono što dijele, komentarišu i dodatno podstiču“, upozorava Savanović Zorićeva.

S tim u vezi, nije slučajno što nacionalistički narativi lakše pronalaze plodno tlo u društvima koja su ekonomski nesigurna, siromašna, podijeljena i razočarana institucijama.

A takvo tlo je upravo BiH.

“Nama danas, međutim, nije potreban novi obrazac podjele. Potrebna nam je sposobnost da se sa sopstvenom prošlošću suočimo bez njenog ponovnog oživljavanja. Možemo se politički neslagati. Možemo imati različite identitete, stavove i uvjerenja. Ali moramo biti dovoljno zreli da razumijemo da riječ može smiriti, ali i zapaliti društvo koje još uvijek nosi posljedice onoga što je jednom već prošlo. Rat se može završiti potpisivanjem mira. Posljedice rata završavaju se tek onda kada naučimo da ih ne prenosimo dalje“, zaključuje Savanović Zorićeva za Aloonline.