Lakše je povećati akcize nego promijeniti sistem

Povećanje akciza je postalo gotovo rutinska mjera fiskalne politike u BiH. Obrazloženje je uvijek isto: stabilnost budžeta, ispunjavanje obaveza prema fondovima, usklađivanje sa evropskim standardima. Tako je i početkom 2026. godine minimalna akciza na cigarete povećana na 3,77 KM po kutiji, a poskupio je i rezani duvan. U praksi, to znači da teret ponovo pada na krajnje potrošače – među kojima je veliki broj onih s niskim ili nikakvim primanjima.

Paradoks je očigledan: država bez većih dilema poseže za mjerama koje direktno pogađaju kućne budžete, ali već godinama nema političke volje da se uhvati u koštac s pravednijim poreskim modelom, poput uvođenja diferencirane stope PDV-a.

Jedna stopa za sve – najnepravedniji model

Bosna i Hercegovina ima jedinstvenu stopu PDV-a od 17%. Ta stopa se jednako obračunava na hljeb, mlijeko, lijekove i dječiju hranu – kao i na luksuzna vozila, skupe satove ili dizajnersku odjeću.

Drugim riječima, porodica koja preživljava s minimalnim primanjima i osoba koja uvozi Porsche Carreru ili 911 GT3 RS plaćaju isti porez na potrošnju. Razlika je samo u tome što siromašni gotovo sav svoj prihod troše na osnovne potrepštine, dok je PDV na luksuz za bogate zanemariv trošak.

Ekonomski stručnjaci već godinama upozoravaju da je ovakav sistem regresivan – on proporcionalno više pogađa siromašne nego bogate. Ipak, svaki pokušaj da se uvede niža stopa PDV-a na osnovne životne namirnice ostajao je zaglavljen u političkim prepucavanjima i strahu od “gubitka budžetskih prihoda”.

Luksuz cvjeta, siromaštvo raste

Dok vlast tvrdi da “nema prostora” za diferencirani PDV, podaci o uvozu luksuza govore suprotno. Samo u 2025. godini uvezeno je više od 80.000 vozila, među kojima i automobili vrijedni preko 400.000 KM. Za deset najskupljih automobila izdvojeno je oko 3,5 miliona KM – suma koja bi mogla pokriti godišnje obroke za hiljade korisnika javnih kuhinja.

Istovremeno, između 17 i 20 odsto stanovništva živi u siromaštvu ili na samoj njegovoj ivici. Više od 60 javnih kuhinja svakodnevno hrani oko 17.000 ljudi, a čak dvije trećine domaćinstava nema ušteđevinu da pokrije vanredni trošak od 400 KM.

U takvom ambijentu, insistiranje na jedinstvenoj stopi PDV-a djeluje ne samo ekonomski, nego i moralno upitno.