Povećanje minimalne plate može dodatno opteretiti državu, koja je najveći poslodavac. Javni sektor u RS zapošljava oko 40% svih radnika, a povećanje plata u državnim institucijama i preduzećima nosi dodatne fiskalne troškove. Istovremeno, ekonomija stagnira: BDP je rastao 1,9% u 2023., a u 2024. usporio na 1,6%. Povećanje plata može pojačati inflaciju i smanjiti konkurentnost, dok prosječna plata može dostići oko 2.750 KM bruto do sredine 2026., ali uglavnom na račun budžeta.

Tržište rada u RS i dalje nagrađuje kvalifikacije, a ne produktivnost. Minimalne plate su diferencirane po obrazovanju, što dodatno održava sistem u kojem napredovanje zavisi od diplome i staža, a ne od učinka. Privatni sektor pati od nedostatka radne snage, dok javni sektor privlači radnike sigurnošću posla. Stopa nezaposlenosti ostaje visoka, oko 20,5%, uz veliki neformalni sektor (oko 30%).

Nedostatak radnika rješava se povećanjem kvota za strane radnike – u 2026. planirano je 7.427 dozvola, dok je u 2025. bilo 2.000. Ovaj trend pokazuje da domaća radna snaga nije dovoljna, posebno u građevinarstvu, turizmu i proizvodnji. Povećanje minimalne plate može dodatno otežati situaciju, jer privatni poslodavci biraju strane radnike koji prihvataju minimalne plate.

Dugovi javnih ustanova i preduzeća dodatno komplikuju situaciju. Neplaćeni porezi i doprinosi iznose stotine miliona KM, dok ukupni državni dug i dalje zahtijeva pažljivo upravljanje. Povećanje plata bez sistemskih reformi može dovesti do dodatnog zaduživanja ili smanjenja ulaganja u infrastrukturu i usluge.

Zaključno, povećanje minimalne plate je dobro za pojedince kratkoročno, ali sama po sebi ne rješava temeljne probleme ekonomije RS: dominaciju javnog sektora, neefikasnost tržišta rada, nedostatak kvalifikovane radne snage i visoke dugove. Dugoročno, potrebne su reforme , odnosno smanjenje udjela države u zapošljavanju, , ulaganja u obrazovanje i podrška privatnom sektoru.

U širem kontekstu, RS se suočava sa izazovima koji nadilaze minimalne plate. Sa stopom zaposlenosti od 42,5%, tercijarni sektorom koji zapošljava 58,2% radnika i javnim sektorom od 40% zaposlenih, ekonomija je i dalje pretežno zavisna od države. Spoljnotrgovinski deficit iznosi 6,43 milijardi evra (-14,3% BDP), dok industrijska proizvodnja čini samo 11,57% BDP-a. Regionalna komparacija pokazuje da Srbija privlači investicije u proizvodnju, a Hrvatska nadoknađuje deficit kroz turizam, dok BiH, odnosno RS još nema ni proizvodni val, a na horizontu nije ni primjetan značajan turistički suficit. Ove brojke potvrđuju da povećanje minimalne plate, iako dobro za pojedince kratkoročno, ne može sama po sebi riješiti duboke strukturne probleme i da su nužne sistemske reforme i diverzifikacija ekonomije da bi privreda postala održiva i konkurentna.