Kupac u Britaniji planirao je da uštedi, ali javne stanice za punjenje i skriveni troškovi učinili su njegov električni SUV skupljim od dizela.

Kada je Kristijan Levin-Petrov (45) zamijenio svoj dizel automobil za električni, imao je viziju smanjenja uticaja svoje porodice na životnu sredinu, kao i značajnog smanjenja troškova vožnje. Ali umjesto uštede novca, dočekao ga je finansijski šok, piše Daily Mail.

Kristijan kupio je električni SUV Škoda Enyaq u uvjerenju da će moći jeftino da ga puni kod kuće. Rješenje je bilo da se ugradi poseban kanal u pločniku, koji bi bezbjedno provukao kabl i omogućio mu da koristi znatno jeftiniju tarifu struje za domaćinstva, prenosi Kamatica.

Međutim, lokalne vlasti su odbile njegov zahtjev, navodeći „nepremostive zdravstvene i bezbjednosne probleme“, uprkos tome što je ta tehnologija odobrena u 30 drugih opština.

Ova odluka ga je primorala da koristi javnu mrežu za punjenje.

"Rečeno nam je da kanali predstavljaju bezbjednosni rizik. Čovjek se pita da li su oblasti koje su usvojile ovu tehnologiju sada preplavljene stanovnicima koji se spotiču o kablove. Sumnjam",  ironično je prokomentarisao Levin-Petrov.

"Ovakav stav primorava stanovnike bez privatnog pristupa kući, poput mene, da se oslanjaju na javnu mrežu, sa cijenama punjenja koje poštenu odluku da se vozi električni automobil čine jednako skupom kao, a u mom slučaju i skupljom od vožnje tradicionalnog benzinskog ili dizel automobila", kazao je on.

Za samo tri sedmice potrošio je skoro 230 evra na javnim stanicama za punjenje – oko 115 evra više nego što bi potrošio na dizel gorivo za istu kilometražu. Kristijanov slučaj savršeno pokazuje ogromnu razliku u troškovima sa kojom se suočavaju vlasnici električnih vozila. Problem nije jedinstven za Veliku Britaniju; sličan trend vidljiv je širom Evrope. Razlika u cijeni između punjenja kod kuće i na javnim stanicama može biti drastična. Prema studijama, punjenje na javnim stanicama može biti dvostruko ili čak tri puta skuplje od punjenja na kućnoj utičnici.

Razlog leži djelimično u višim porezima na javno punjenje (u nekim zemljama stopa PDV-a iznosi 20 odsto ili više, u poređenju s pet procenata za kućnu energiju) i operativnim troškovima održavanja mreže.

Gume: Zbog veće mase i trenutnog obrtnog momenta, električni automobili brže troše gume. Specijalne gume za električna vozila, dizajnirane da izdrže dodatno opterećenje i smanje buku, mogu biti znatno skuplje od standardnih.

Zamjena baterije: Dok većina proizvođača nudi garanciju na bateriju od osam godina ili 160.000 kilometara, van garantnog roka trošak zamjene može iznositi od 5.000 do čak 20.000 evra, što je često više od vrijednosti polovnog automobila.

Prelazak na električno vozilo nije samo kupovina novog automobila – to je usvajanje potpuno novog pristupa prevozu, koji zahtijeva ozbiljno istraživanje i finansijsku pripremu.

(Kamatica)