Svojim primjerom demantovale su ih tri žene, Milka, Mileva i Vida. Milka Peulić iz Bok Jankovca kod Gradiške pravi šire otkose od mnogih kosibaša. Pet puta zamahne kosom i nakosi dovoljno trave za jedan obrok stoci.
„Nema posla u poljoprivredi koji nisam radila. I to uspješno. Kosila, kopala, sijala i brala. Redovno imam najbolji grah kuruzar, moje cvijeće i povrće u bašti je uvijek besprijekorno. Dok sam biciklom nosila zelen na pijacu uvijek sam imala kupce, nadaleko sam imala najbolji grašak, špinat, blitvu, salatu ili mladi luk. I ove godine, iako je voda visoka, a mrazevi se ponovo vratili ja se nadam dobroj ljetini“, rekla je Milka Peulić.
Milka je parirala muškom svijetu i u bacanju baliranog sijena ili slame sa njive na prikolicu, pa opet na tavan. Jedino traktor nije vozila.
Po mnogo ćemu su joj slične Mileva Ilibašić i Vida Šukalo iz Stare Topole, naselja u srcu Lijevča. Proizvedu najbolju „mirisavku“ i voće, pripreme kvalitetan kom i s jeseni ispeku rakiju koja obara s nogu.
„Ja obično pravim lozovaču. Obavezno je prepečem. I Mileva pravi lozu, ali često i jabukovaču. Ko popije tri čašice naše rakije, junak je. Već od četvrte se zapjeva. Mileva je poznata po pjesmi. Ako ne vjerujete potražite je na yu tjubu i vidjećete da govorimo istinu, kaže Vida Šikalo.
Mileva Ilibašić nedavno je proslavila osamdeseti rođendan. I danas zapjeva i pravi odlične ručne radove. Piše i poeziju, ima nekoliko prepunih svesaka, ali nikako nije smogla snage da ih ukoriči u zbirku. Obje su u Staru Topolu došle sa srbačke opštine. Mileva iz Starog Marinca, a Vida iz Kladara.
„Od Martinca do Stare Topole,nema onih što pjesmu ne vole.
Ja ih smišljam i u teku pišem,
pisaću ih dok hodam i dišem!“
Ovo je samo jedna strofa iz Milevine sveske sa plavim koricama. Kaže da su u njoj šaljive , a u onoj sa crvenim koricama ljubavne pjesme.
Milka, Vida i Mileva ne samo da su vrijedne, već su i omiljene i uvažavane širom Lijevče polja. Možda i šire.
Boško Grgić
