Japanske trešnje, kalemljeni bagrem, razne egzotične vrste, te sadnice javora, jasena, platana i drugog ukrasnog drveća, zamjenjuju dotrajala stabla u gradiškim parkovima i drvoredima, među kojima su i stogodišnjaci.

Upravo jedan divlji kesten, koji je nadživio nekoliko ratova i država, morao je biti sasječen. Nalazio se u neposrednoj blizini vrtića, bolničkog kompleksa i parka i predstavljao je opasnost po prolaznike.

Stefan Radošević, cvjećar u „Gradskoj čistoći“, kaže da stari kesten nije bez razloga uklonjen.

„Bio je unutar šupalj i prepun opasnih stršljena. Duž stabla su čitavi kanali gdje su se stršljeni godinama razvijali i opstajali. Zbog toga je sasječen“, rekao je Radošević.

Predstoji vađenje panja i sadnja nekog drugog drveta.

Gradiška je poznata po stablima zasađenim čak i prije dva ili tri vijeka.

Najpoznatiji je orah ispred škole u Novoj Topoli, posađen je prije tri vijeka. I sada uspješno odolijeva vremenu. Mještani kažu da je postao zaštitnik cijelog topolskog kraja. Stručnjaci sa Šumarskog fakulteta iz Banjaluke izmjerili su obim orahovog debla od 5,68 metara.

Stari hrast u centru Gradiške, svojevrsno obilježje grada na Savi dobio je svoju zvaničnu ličnu kartu koju su ispisali stručnjaci Zavičajnog muzeja.

Na tabli postavljenoj pored stabla ispisane su karakteristike, počev od njegove starosti. Konstatovano je da gradiški stari hrast u krošnjama skriva 200 godina a pripada porodici lužnjaka.

Od jednog hrasta abonusa, izvađenog iz riječnog korita Vrbasa u prelijepom parku u naselju Senjak napravljena je jedinstvena fontana u regionu.

Takva je sudbina starih stabala u Gradišci. Nekoliko ih je zaštićeno, a većina završi u kotlovnicama.

Boško Grgić