Živjeli su i radili u Štutgartu, oboje u ugostiteljstvu. Marin je radio u italijanskom restoranu zajedno sa pica-majstorom iz Napulja, gdje je stekao znanje i recepte autentične italijanske pice.

„Finansijski je sve funkcionisalo, ali misli su uvijek bile kod kuće. Dođeš s posla, a u glavi su Stolac, kuća, Hercegovina“, priča Marin.

Prekretnica se dogodila kada je Iva ostala trudna. Tada su shvatili da, uprkos sigurnosti, Njemačka nije mjesto na kojem žele da odgajaju dijete.

„Odlučili smo se da se vratimo. Uložili smo novac u porodičnu kuću na Maslinama, uredili prizemlje i rekli: ‘Vraćamo se pa šta Bog da’“, kaže Marin.

Povratak nije bio lak. Iva zbog trudnoće nije mogla da radi, a Marin je jedno vrijeme odlazio na sezonski rad u Austriju, potom se zaposlio kao kuhar u Čapljini. Ipak, želja za sopstvenim poslom i nezavisnošću bila je jača.

Rješenje je pronašao u onome što najbolje zna – kuhanju. Počeo je sa pripremom peke i tradicionalnih domaćih jela, isprva sa svega nekoliko tepsija. Nakon objava na društvenim mrežama, interesovanje je naglo poraslo.

„Kako sam objavio na Facebooku, pozivi su samo stizali. U srcu sezone ispečem koliko mogu, a isto toliko moram i da odbijem. Radilo se bukvalno za cijelu Hercegovinu – Stolac, Neum, Čapljinu, Mostar, Međugorje, Široki Brijeg. Danas sam to malo suzio jer se ne može sve stići“, kaže Marin.

Njihova kćerkica Nina bila je uz roditelje od samih početaka, a Marin kroz osmijeh kaže da je bila i „najmlađa dostavljačica u regiji“, jer je s majkom svakodnevno bila u automobilu tokom dostava.

Uz peke i domaća jela, važan dio ponude su i domaći hljebovi koje priprema Iva.

„Sve je domaće, ručno i s puno ljubavi. Ljudi su ih sami prozvali ‘lepuhani’ i taj naziv se jednostavno primio“, kaže Marin.

U planu je i širenje ponude.

„Pica je moja prva ljubav. Volio bih da spojim domaća jela ispod sača i pravu italijansku picu, kakvu ovdje još nemamo. Trenutno sam u potrazi za odgovarajućim prostorom“, otkriva.

Na kraju razgovora Marin ističe zahvalnost svima koji ih podržavaju.

„Veliko hvala svima koji naručuju i podržavaju nas svaki dan. Mogu da kažem da nigdje nije kao u gradu Stocu i da je ovdje život poseban. Takve misli mi daju snagu i potvrđuju da smo donijeli ispravnu odluku“, rekao je.

Njegova poruka svima koji razmišljaju o povratku je jednostavna:

„Ovdje se može živjeti. Nije kao prije, ide nabolje. Posla ima, ali treba raditi. Ja ustajem u šest ujutro, kući dolazim u osam naveče. Nigdje nema ljepše nego ovdje – zbog ljudi, običaja, klime i života.“

Priča porodice Mustapić još je jedan dokaz da se uz rad, upornost i vjeru u sebe povratak kući može pretvoriti u uspješnu i iskrenu životnu priču, piše Hayat.