U proljeće, ljeti i u jesen angažovan je na sadnji i berbi povrća u plastenicina, zimi najviše radi oko klanja gusaka. Ovu proizvodnju doveo je do perfekcije. Formirao je matično jato, sam je izradio inkubator za leženje guščića, a u ovo doba godine završava topljenje guščije masti.

„Veliki je to, ali plemenit i koristan posao. Pronikao sam u tajne ove proizvodnje, tako da guske u vrijeme klanja postižu idealan srazmjer masti u odnosu na težinu. Guske iz moga jata se hrane prirodnim žitaricama, nalaze biljke na prirodnom pašnjaku, a na raspolaganju im je i ribnjak. Ne pojedu ni grama koncentrata i onda je jasno zašto je guščija mast od mojih gusaka bez premca“, objašnjava Račić.

Ova zima obiluje velikim zagađenjima vazduha u cijelom regionu. Guščija mast je stari narodni lijek za otklanjanje problema kod disajnih organa i puteva. Pogodio je sa ovim poslom.

„Istopićemo šezdesetak litara guščije masti. Pakujemo ih u male bočice. Za nas znaju svi od Sarajeva i Kaknja do Prijedora i Brčkog. Guske uzgajamo zbog masti, to nam je glavni proizvod, ali  dragocjene su i guščije džigerice te dimljeno crveno i bijelo meso“, ističe Brano Račić.

Nije lako oformiti jato od stotinjak gusaka. Treba imati zdrava i svježa jaja, a u inkubatorima se izleže guščića iz polovine jaja. Svake godine izleže i dvadesetak guščića na prirodan način, ležanjem gusaka u gnijezdu.

Ističe da je imao problema sa štetočinama, pogotovo sa lisicama i šakalima. Kompletno imanje, kroz koje protiče rječica Matura je ogradio, pa je štetu prilično smanjio.

Kaže da nema predaha, jer odmah nakon topljenja guščije masti nadolaze poslovi u plastenicima. Rani rokovi sjetve povrća u čaše samo što nisu stigli.