Četvrto zasjedanje AVNOJ-a, performans koji je upriličen u Jajcu povodom 29. novembra, nekadašnjeg Dana Republike, ponovo je okupio jugonostalgičare i antifašiste “od Vardara do Triglava”. Očekivano, došlo je najviše Slovenaca.

Da li to znači da su Slovenci zaista najveći jugonostalgičari među svim eksjugoslovenskim narodima, ili su samo bogatiji od “južne braće”, pa imaju više novca za putovanja i izlete? Da li je tačno da su, uz Slovence, najveći jugonostalgičari Makedonci, ili je i to samo stereotip?

A kako u svemu tome stoje Srbi?

Ova pitanja su decenijama teme kafanskih razgovora i rasprava, a sve ponovo oživi kad god se organizuje događaj poput AVNOJ festa u Jajcu.

Manje je poznato da postoje i ozbiljna istraživanja o ovim temama – a njihovi rezultati mnoge iznenađuju.

Jedno od njih objavio je 2021. hrvatski istoričar Hrvoje Klasić. Njegova studija “Jugoslovenski prostor 30 godina nakon raspada Jugoslavije”, u izdanju Fondacije “Fridrih Ebert” u BiH, bavila se i različitim sjećanjima na SFRJ.

Rezultati pokazuju da u Hrvatskoj jugonostalgija često ima negativnu konotaciju, jer se jugonostalgičari nerijetko smatraju protivnicima Hrvatske, što je, kako ističe Klasić, potpuno pogrešno.

– Sjećanje na Jugoslaviju u Hrvatskoj je opterećeno ratom. Šta bi bilo da smo se mirno razišli? To danas ne možemo znati. Ali je logično da je, recimo, u Sloveniji ili Sjevernoj Makedoniji odnos prema Jugoslaviji mnogo opušteniji, jer je i njihovo iskustvo izlaska iz SFRJ bilo manje traumatično – rekao je Hrvoje Klasić za Srpskainfo.

Slovenačka sociologinja i ljevičarka Sonja Lokar, učesnica 14. kongresa SKJ, kaže da Slovenci jesu jugonostalgični, ali da je njihov odnos prema prošlosti slojevit.

– Nije tačno da su Slovenci u SFRJ sebe smatrali boljima od drugih naroda i da tek sada, kada Jugoslavije nema, žale za njom. Tako su razmišljali samo oni koji nisu putovali i nisu poznavali druge dijelove Jugoslavije. Mi smo i danas povezani. U Sloveniji imate oko 100.000 ljudi iz BiH i Srbije, koji su došli kao radnici, a danas su državljani Slovenije – kaže Sonja Lokar.

Dodaje da su mnogi Slovenci 1991. vjerovali da će u svojoj državi biti bogati i slobodni kao na Zapadu, a sigurni kao u socijalizmu.

– To se nije desilo. Danas nemamo ono najbolje što smo imali u SFRJ i to je temelj jugonostalgije. Ne žale Slovenci za državom, nego za načinom života u toj državi – zaključuje ona.

A kako je u Sjevernoj Makedoniji?

– Ankete pokazuju da pozitivan stav prema SFRJ i dalje postoji, ali samo među starijom generacijom, kod ljudi koji su živjeli u toj državi. Kod mladih toga nema – rekao je Aceski za Srpskainfo.

Objasnio je i razloge:

– Svaki treći stanovnik Sjeverne Makedonije živi u bijedi. Toga u Jugoslaviji nije bilo. U doba SFRJ smo znali ko smo i gdje smo. Danas ne znamo. Ne znamo kakva nam je budućnost. Zato većina ljudi starijih od 60 godina smatra da je Jugoslavija bila prava država – sa više pravde, sigurnosti i solidarnosti nego danas.

U Sloveniji i Makedoniji stvari su jasne. Ali Srbi imaju znatno komplikovaniji odnos prema jugonostalgiji.

Istoričar Milivoj Bešlin ističe da su stavovi građana Srbije veoma podijeljeni i često zasnovani na stereotipima.

Istraživanje “Novosti iz prošlosti” pokazalo je da polovina građana Srbije smatra da je “stvaranje Jugoslavije bila greška”.

Za njih je Jugoslavija bila prostor nesloge i iskorištavanja Srbije.

Druga polovina, ona jugonostalgična, najviše žali za velikom zajedničkom državom.

Stručnjaci upozoravaju da jugonostalgičari nisu nužno zagovornici obnove Jugoslavije – nostalgija je kompleksno osjećanje. Ljudi žale za mladošću, sigurnošću, kulturom i načinom života, a prošlost je uvijek malo idealizovana.

Kada se na jednom mjestu okupe jugonostalgičari i antifašisti, kao što je nedavno bilo u Jajcu, često se pojavi još jedan stereotip – da su ta dva pojma isto.

Istoričar Husnija Kamberović naglašava da nije tako.

– Ne mogu se izjednačiti ni antifašizam i jugonostalgija, bar ne iz današnje perspektive. Ima antifašista koji nisu jugonostalgični i obrnuto – rekao je Kamberović.