Marko Jurešić iz Busovače pokazuje da šuma može biti bolja od prosječnog posla u kancelariji.

Njegova priča o slobodi, upornosti i zaradi od borovnica i vrganja postala je viralna, a „kralj vrganja“ pokazuje kako je od podstanara i potencijalnog gastarbajtera postao svoj gazda, finansijski stabilan i potpuno vezan za prirodu.

– Šuma mi daje ono što nikada ne bih imao u kancelariji, potpunu slobodu. Radim sa šumskim plodovima i može se dobro zaraditi. Ustanem, radim, uživam i zaradim. Nema zagađenja, nema šefa. Ponesem nešto za jelo i tako provedem cijeli dan – opisuje Marko.

Prije nego što je počeo živjeti od šume, bio je podstanar i razmišljao o odlasku u Njemačku. Danas je srećan što to nije učinio, jer mu branje plodova omogućava život kakav želi.

– Razmišljao sam da odem u Njemačku kada nisam imao ništa. Bio sam podstanar. Ali onda sam počeo da berem i sada sam svoj gazda. Ustajem kad hoću, radim koliko hoću i idem kući kad hoću – kaže Marko.

Ovaj posao mu omogućava da izdržava porodicu sa četvoro djece, kupi kuću i tri automobila, zahvaljujući svakodnevnom radu u prirodi.

Koliko se može zaraditi u šumi?


Marko kaže da se može mnogo, ako si spreman da radiš. Tokom sezone bere borovnice i brusnice, a u vrhuncu može da sakupi i do 100 kilograma bobica dnevno.

– Kad naberem 100 kilograma, to je oko 1.025 evra – objašnjava.

Iako posao zahtijeva fizičku izdržljivost i često koristi lijekove protiv bolova u leđima, iz šume nikada ne izlazi sa manje od deset do 15 kilograma plodova. Susreti sa divljim životinjama nisu rijetki, a u šumi često sreće i druge berače.

Zašto beru i penzioneri?


Marko otkriva da u njegovom kraju borovnice beru svi, od mladih do penzionera.

– Mnogi ljudi iz ovog mjesta beru borovnice, uključujući i penzionere. Imaju penziju, ali beru. Šta im je ta penzija?! Daju je za lijekove, kupuju ulje… A ovo ovdje je besplatno. Bereš koliko možeš – kaže.

Veliki dio borovnica propadne jer nema dovoljno ljudi koji bi ih ubrali. Umjesto plastičnih kanti, Marko koristi tradicionalnu košaru od lješnjaka koju nosi na leđima.

– Lakše mi je nositi košaru nego dvije kante, jer se često spuštam niz strme padine, pa se kante prevrnu, a vrganji završe u potoku – objašnjava.

Pored svježih plodova, Marko prodaje i ukiseljene vrganje, čija cijena tokom zime značajno raste. Zahvaljujući zaradi, nedavno je kupio dobro očuvan kombi koji koristi za odlazak u šumu.

– Nije nov, ali je dobro održavan i ide u šumu – kaže.

Njegova filozofija je jednostavna: ko želi da radi, u šumi uvijek može da pronađe posao. Veći dio godine provodi u prirodi, a kada sezona borovnica završi, prelazi na mlevenje.

Markov primjer jasno pokazuje da se upornim radom i ljubavlju prema prirodi može postići finansijska stabilnost, sloboda i prihod – bez šefova, zagađenja i uredske rutine, piše Kamatica.com.