Nasilje nad ženama u BiH više nije niz pojedinačnih tragedija, već obrazac koji društvo godinama normalizuje, od porodičnih odnosa do institucionalnih slabosti. Sociološki i psihološki podaci pokazuju da tamo gdje se izolacija, strah, ekonomska zavisnost i kultura šutnje spajaju, femicid postaje predvidljiv ishod.

To potvrđuju i zvanični podaci: u BiH je tokom 2023–2024. ubijeno 35 žena, dok stručnjaci upozoravaju da se iza svake brojke nalazi sistem koji zakazuje mnogo prije posljednjeg čina nasilja. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH navodi da svaka peta odrasla žena u BiH tokom života bude žrtva fizičkog nasilja, dok svaka deseta doživi seksualno nasilje.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, sagovornice smo potražili u struci, sociološkinju Jadranku Berić i psihologinju Vesnu Bosančić, koje za naš portal analiziraju uzroke, posljedice i društveni kontekst nasilja nad ženama.

Sociološkinja Jadranka Berić upozorava da nasilje nad ženama nije samo porodični ili individualni problem, nego posljedica dubljih društvenih procesa koji se godinama talože i normalizuju. Prema njenim riječima, globalni trendovi jasno pokazuju rast nasilja u međuljudskim odnosima, a „ubistvo žene zato što je žena“ predstavlja njegov najbrutalniji izraz.

"Prema podacima UN Women i UNODC, u 2023. godini ubijeno je oko 51.100 žena od strane partnera ili člana porodice, u prosjeku jedna žena svakih deset minuta. Ovo nije samo statistika, nego ogledalo dubokih društvenih procesa kao što su normalizacija nasilja, urušavanje zajednice, emocionalna otuđenost i sve slabija društvena solidarnost. Savremeno društvo proizvodi izolaciju, otuđenost, a izolacija proizvodi ranjivost. Kada se tome doda patrijarhalni model moći, ekonomska zavisnost i nedovoljno efikasan institucionalni odgovor, ubistvo žene postaje predvidljiv ishod dugotrajnog nasilja", navodi Berićeva.

Patrijarhat kao opravdanje

Naglašava da ni BiH nije izuzetak, jer je u periodu 2023–2025. ubijeno 35 žena. Kako kaže, ove brojke ne govore samo o individualnim tragedijama, već ukazuju na ozbiljne sistemske slabosti – rascjepan pravni okvir, različite institucionalne prakse, nedovoljnu koordinaciju između policije, tužilaštava i socijalnih službi, te duboko ukorijenjenu kulturu šutnje i stigme.

"Veći broj ubijenih žena u Federaciji BiH može se povezati s religijskim učenjima i društvenim praksama koje u islamu često postavljaju ženu u teži i podređeniji položaj. To ne znači da je nasilje imanentno vjeri, već da se patrijarhalne interpretacije vjerskih normi koriste kao opravdanje kontrole i dominacije nad ženama. U Republici Srpskoj brojke su niže, ali to ne znači da je položaj žena bolji, već da se nasilje manifestuje drugačije ili da je neprijavljivanje i statistička evidencija slabija", izjavila je Berićeva.

Ističe i da formalni zakonski koraci, poput uvođenja femicida kao posebnog krivičnog djela u Federaciji BiH od 1. avgusta 2025, predstavljaju važan iskorak, ali nisu dovoljni bez brze i usklađene reakcije institucija. Ubistvo žene, zaključuje, gotovo nikada ne dolazi iznenada, već je krajnji rezultat godina prijavljenog ili neprijavljenog nasilja.

"Prevencija počinje mnogo prije prvog udarca: u obrazovanju, medijima, porodici i javnom govoru. Društvo mora obnoviti solidarnost, posebno među ženama. Kada žena ostane sama, nasilje ima više prostora da raste", kazala je Berićeva.

Psihološki aspekt nasilja

Psiholog Vesna Bosančić objašnjava da žene najčešće ostaju u nasilnim odnosima zbog kombinacije emocionalnih, psiholoških i socijalnih faktora koji se međusobno pojačavaju.

"Jedan od njih je efekat uloženog truda, zbog kojeg žrtve teže napuštaju odnos u koji su mnogo uložile. Često se razvija i traumatska povezanost, jer nasilnik nakon epizoda agresije pokazuje nježnost, što žrtvi stvara nadu da će se ponašanje promijeniti. Ulogu imaju i strah, ekonomska zavisnost, izolacija od okoline i fenomen naučene bespomoćnosti, kada žena vremenom počinje vjerovati da izlaz ne postoji", objašnjava naša sagovornica.

Psiholog podsjeća i na tzv. krug nasilja, smjenu tenzije, incidenta i pomirenja zbog kojeg mnoge žene godinama ostaju u nasilnom odnosu. Rijetko se radi o jednom ciklusu; najčešće se ponovi više puta, a žene odnos uspijevaju prekinuti tek nakon što prođu kroz više krugova nasilja, najčešće uz podršku porodice ili bliskih ljudi.

Na pitanje šta društvo može da uradi kako bi žene osjećale sigurnost da prijave nasilje, Bosančić naglašava da je prvi korak - vjerovati ženi. Nepovjerenje porodice, okoline i institucija jedan je od glavnih razloga zbog kojih se nasilje ne prijavljuje. Osim toga, ključno je prestati prebacivati odgovornost na žrtvu i odbaciti narative koji opravdavaju nasilnika.

Institucije, dodaje, moraju reagovati profesionalno, brzo i koordinisano, a njihov kadar biti obučen za rad sa žrtvama. Spora procedura, neadekvatan pristup i nedostatak podrške često obeshrabruju žene da potraže pomoć.

"Kad je riječ o prepoznavanju ranih signala emocionalnog i psihološkog zlostavljanja, prvi alarm su izolacija od porodice i prijatelja, zatim kontrola, ljubomora, ponižavanje (javno ili privatno) kao i finansijska kontrola. Porodica i okolina igraju ključnu ulogu stvaranjem sigurnog prostora: ponuditi razgovor, podršku i prisustvo, umjesto nametanja odluka. Upravo takvo okruženje može osnažiti ženu da prepozna nasilje i potraži pomoć", zaključila je Bosančićeva.

16 dana aktivizma

U Republici Srpskoj danas počinje kampanja „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, s posebnim fokusom na digitalno nasilje. Time se skreće pažnja na činjenicu da se nasilje ne ispoljava samo kroz fizičke udarce, već i kroz prijetnje, kontrolu, vrijeđanje i zlostavljanje na internetu i društvenim mrežama.

Ministarka porodice omladine i sporta, Selma Čabrić, poručila je da je nasilje neprihvatljivo i da institucije Srpske imaju nultu toleranciju prema svakom obliku zlostavljanja. Ministarstvo porodice, omladine i sporta najavilo je da će tokom trajanja kampanje svakodnevno objavljivati poruke podrške ženama koje preživljavaju nasilje, ali i edukativne sadržaje namijenjene građanima.

Cilj kampanje je podizanje svijesti o rasprostranjenosti nasilja nad ženama, ohrabrivanje žrtava da potraže pomoć i skretanje pažnje na sve oblike nasilja uključujući emocionalno, ekonomsko, psihološko i digitalno koji često ostaju nevidljivi, ali imaju jednako teške posljedice kao fizičko zlostavljanje.