Sirene će se oglasiti jednoličnim tonom u trajanju od 60 sekundi (znak za prestanak opasnosti), uz glasovnu poruku koja će najaviti razlog aktiviranja sirena.

27. oktobra 1969. godine razorni zemljotres koji je pogodio Banjaluku odnio je 15 ljudskih života, 1.117 ljudi je teže ili lakše povrijeđeno. Materijalna šteta je bila ogromna.

Zahvaljujući velikoj solidarnosti stanovništva iz svih krajeva bivše Jugoslavije, ali i pomoći iz Evrope i svijeta, Banjaluka je ponovo stala na noge, razvijala se i postala savremen grad, univerzitetski, privredni, finansijski, politički i administrativni centar.

Snimak Banjaluke iz perioda zemljotresa


Na video zapisu, koji je nastao tog dana, a koji je u međuvremenu restaurisan, mogu se vidjeti uplašeni ljudi koji trče ulicama, te povrijeđeni koje spasavaju iz ruševina.

Tog 27. oktobra u 9.11 časova davne 1969. šest po Rihterovoj skali treslo je grad na Vrbasu, a četiri jaka zemljotresa dogodila su se 26. i 27. oktobra te godine, a glavnom udaru prethodila su dva jaka pomjeranja tla. Glavni udar dogodio se 27. oktobra 1969. godine s magnitudom od 6,6 jedinica Rihterove ljestvice, poslije kojeg je uslijedio naknadni udar u 8.53 od 4,7 stepeni po Rihteru.

Banjaluka je tada ostala bez struje i vode, a vojska je zajedno s građanima raščišćavala ruševine i spasavala zatrpane.

Ovaj zemljotres je devastirao grad, a tada je poginulo je 15 Banjalučana, a 1.117 ljudi je bilo teže i lakše povrijeđeno. Materijalna šteta je bila ogromna, potpuno je uništeno 86.000 stanova, a velika oštećenja nanesena su školskim, kulturnim, zdravstvenim, društvenim i objektima javne uprave administracije.

Na ovom snimku je takođe i katastrofalni zemljotres koji je zadesio Skoplje 26. jula 1963. god. U ovom razornom zemljotresu, jačine 6,1 stepeni po Rihteru, koji je srušio Skoplje, poginulo je 1.070 ljudi, a više od 4.000 je povrijeđeno.

Dva uzastopna jaka zemljotresa za samo 36 minuta srušili su 15.800 domova, oštetili 28.000 zgrada i više od 200.000 ljudi ostavili bez krova nad glavom.

Skoplje je tada, kao i Banjaluka nekoliko godina kasnije, bilo skoro sravnjeno sa zemljom. Ipak, ubrzo nakon toga je počela rekonstrukcija i sanacija devastiranih objekata, obnovljena je gradska infrastruktura i počela brza urbanizacija.

Cijela Jugoslavija se tada ujedinila kako bi pomogla ovim gradovima i njihovim stanovnicima, a pomoć je stizala i iz drugih evropskih i svjetskih zemalja.