Poginulo je više od 20 ljudi, a svakim danom na vidjelo izlaze razmjere štete. Uništeni su brojni životi, ali i oni koji su uspjeli preživjeti nezapamćen potop teško da će se ikada uspjeti oporaviti.


Kobna noć


Reporteri „Dnevnog avaza“ juče su razgovarali s Jašarom Begovićem. On kobne noći nije bio u Jablanici.

- Ja sam Jašar Begović, izgubio sam majku i kuću u ovim poplavama - govori drhtavim glasom.


Do 4. oktobra dolazio je na kućni prag, u kuću u kojoj se rodio i odrastao. Majka i otac su ga čekali raširenih ruku i radovali mu se. Nažalost, majke više nema. Nema ni kuće. Uništena je.

- Babo je ostao živ, on je trenutno u staračkom domu. Tu noć je babo držao majku koliko je mogao i na kraju je ispustio, nije imao više snage. Bujica je bila ogromna - govori Begović.


Kaže da je sutradan oko 10 sati saznao šta se dogodilo.

Javio mu drug


- Ja sam spavao, nisam znao šta se dešava. Tek sam ujutro u 10 sati saznao, nazvao sam nekoliko drugova iz sela. Uspio sam nekako taksistu Juku dobiti na mobitel. Govori mi i plače, sve mi je bilo jasno - kaže Begović.



Juka mu je rekao da je oca vidio, ali da majke nema.


- Grozno... Grozno... Šta ću, spakovao sam se i došao ovdje. Grozno se sada osjećam kada dođem ovdje. Njih nema - jedva je izustio Jašar Begović i zamolio da ga više ništa ne pitamo.

BONUS VIDEO