Jedan od Dvanaestorice. Sin Josifov i Salomin, a brat Jakova, brata Gospodnjeg.

Sa Salomom, ćerkom Angeja, sina Varahina Zaharijana, imađaše Josif drvodelja četiri sina: Jakova, Josiju, Simona i Judu.

Ovaj Juda naziva se ponekad Juda Jakovljev, po znamenitijem od sebe bratu svome Jakovu.

Svoju poslanicu sveti Juda počinje ovako: „Juda sluga Isusa Hrista, brat Jakovljev“ (Jd 1, 1). I ako se i on mogaše nazvati bratom Gospodnjim koliko i Jakov, on to ne činjaše iz smirenja i stida, jer u početku on ne vjerovaše Hristu Gospodu; i kada starac Josif pred smrt htjede i Isusu dati dio imanja kao i ostaloj djeci svojoj, svi se tome usprotiviše pa i Juda, samo Jakov dragovoljno odijeli dio od svoga dijela i namijeni ga Isusu.

Još se Juda naziva Levijem i Tadejem.

Ima još jedan Tadej, od Sedamdesetorice apostola (v. 21. avgust), no ovaj Tadej, ili Juda, bio je jedan od velikih apostola.

Propovijedao je Jevanđelje po Judeji, Samariji, Galileji, Idumeji, Siriji, Arabiji, Mesopotamiji i Jermeniji.

U Edesi, gradu Avgarovom, dopunio je propoved onoga drugoga Tadeja.

Kada propovijedaše u predjelima oko Ararata, bi uhvaćen od neznabožaca, raspet na krst i strelama ubijen, da vječno caruje u carstvu Hristovom.

Tropar

Vidjeći te kao Hristovog rođaka, o Judo, i kao hrabrog mučenika, svešteno te hvalimo, jer si obmane demonske razorio i vjeru sačuvao:

Zato danas svesvetu uspomenu tvoju praznujemo i oproštaj grijehova tvojim molitvama zadobijamo.


Prepodobni Pajsije Veliki


Misirac po rođenju i jeziku.

Po jednom viđenju u snu majka ga zavjetova Bogu na službu.

Kao mladić dođe prepodobni Pambu, i ovaj ga primi za učenika i za saučenika prepodobnog Jovanu Kolovu, koji i opisa žitije Pajsijevo.

Na radost svom duhovnom ocu Pajsije prilagaše trud k trudu, i podvig k podvigu.

Više puta javljao mu se prorok Jeremija, koga je on naročito volio i češće čitao; javljali su mu se češće i angeli Božji, pa i sam Gospod Hristos. „Mir tebi, vozljubljeni ugodniče moj!“ rekao mu je Gospod Hristos.

Po velikoj blagodati od Boga Pajsije je imao naročiti dar uzdržavanja od jela.

Često nije okušao hljeb po petnaest dana, još češće po nedelju dana, a jednom je, po svjedodžbi Jovana Kolova, sedamdeset dana proživio ne okusivši ništa. Imao je veliku borbu sa duhovima zlobe, koji su mu se javljali ponekad onakvi kakvi i jesu a ponekad u vidu angela svetlih.

No blagodatni sluga Božji nije se dao nikad obmanuti i prelestiti. Bio je prozorljivac i čudotvorac znamenit po svemu Misiru.

Preselio se u vječnost 400. godine.

Sveti Jovan Šangajski

Sveti Jovan Šangajski (4. jun 1896. – 2. jul 1966) je bio pravoslavni episkop u Šangaju, arhiepiskop u zapadnoj Evropi i San Francisku.

Za svetitelja je proglašen (kanonizovan) 2. jula 1994. od strane Ruske pravoslavne zagranične crkve u San Francisku, Kalifornija.

Jovan Maksimović rodio se 4. juna 1896. godine u Rusiji, u Harkovskoj guberniji u mjestašcu Adamovski.

Poticao je iz plemićke porodice, a njegov otac Boris Maksimović bio je srpskog porekla. Porodica Maksimović izbegla je u 18. vijeku u Rusiju pred najezdom turskih osvajača.

Srpski jezik u kući nisu zapostavili. Jovan je na krštenju dobio ime Mihailo, dok mu je Jovan kasnije monaško ime.

Osim njega još jedan član porodice Maksimović proglašen je za svetitelja, bio je to sveti Jovan Tobolski, sibirski misionar.

O sebi je napisao sljedeće:

„Otkad znam za sebe, želio sam da služim pravdi i istini. Moji roditelji razgoreli su u meni nepokolebljivu težnju da se borim za istinu, a duša se moja ushićivala primjerima onih koji su žrtvovali svoj život za nju.“

BONUS VIDEO: