Dragan Mioković, tada dvanaestogodišnjak, sa majkom, bratom i bakom napustio je svoj porodični dom “dok akcija ne prođe”. Sa sobom su nosilo samo osnovne stvari za život.

Oni su se iz Sela u okolini Gračaca uputili traktorom bilo gde, samo da je sigurno. Kada je akcija prošla oni su bili na sigurnom, ali to nije bio njihov dom, u koji se poslije nikada više nisu vratili.

Dragan je za medije jednom rekao rekao da se i dalje sjeća trenutka kada su morali da napuste dom, i da su morali da žure, da se spakuju što prije i krenu. Rekao je da su tada svakog dana dobijali vijesti o tome da je neko iz sela ubijen.

Kaže da se toga puno plašio i da je to ostavilo veliku traumu na njemu. Kao odrasli mladić on je je govorio o svom životu prije “Oluje” i da pamti da je volio da kao dijete vozi traktor i da mu je to bilo dio svakodnevnog života.

Međutim, ubrzo nakon selidbe traktor su prodali jer su im trebale pare. Kaže da poslije toga više nikad nije sjeo za volan traktora jer nije bilo prilike.

O životu u Srbiji kaže da su po dolasku u Beograd živjeli kod rođaka, a onda se sa majkom i bratom preselio u stan koji su njih troje iznajmili. Od oluje koja se desila 1995. godine, Dragan više nije dječačić od 12 godina, već danas ima 42 godine.

Prije nekoliko godina je za medije ispričao da se uspješno bavi dizajnom i da kreira specijalne efekte za filmove i reklame. Oženjen je i ima kćerku Hanu.

U Hrvatskoj gdje se i rodio, od “Oluje”, bio je prije nekoliko godina, kako bi izvadio dokumenta. Kada je tamo bio, kaže da se čudno osjećao da je planina Velebit ostala ista i da ga sve podsjeća na djetinjstvo, ali da mu sve izgleda mnogo manje.

“Sjetim se da sam nekada živio u kući koja nije imala tekuću vodu, da su moji orali konjima, da smo sijeno kosili ručno na plus 40 stepeni i to je tada bilo normalno. Sada kada mi nešto nije po volji shvatim da sam razmažen”, rekao je Dragan za medije jednom prilikom.