Iako više nema stočne pijace, a zelena pijaca i takozvani buvljak rade u mnogo manjem obimu, osjeti se duh četvrtka u gradu na Savi.

Na dva kraja zelene pijace dvije zanimljivosti. Trinaestogodišnji David i četiri godine mlađi Jakov Zrnić došli su iz Gornjih Podgradaca i prodaju petrovdanske lile.

„Lile je napravio otac Pantelija, a zarada ide nama dvojici. Nadamo se da ćemo ih prodati, cijena jedne je deset maraka. Rađene su od trešnjine kore sa Kozare, rekao je stariji David Zrnić.

Na drugom kraju baka Zorka Tanović prodaje živinu. Domaće piliće, pačiće i guščiće. Došla je iz petnaest kilometara udaljenog Novog Sela. Uskoro će joj i rođendan.

„Osmog osmog napuniću 88 godina i još uvijek radim. Dođite u Novo Selo i snimite dvorište prepuno živine, imam 300 gusaka, pataka i raznih kokošiju. Redovno na pijacu donosim domaća jaja, domaće piliće, guščiće i pačiće. Rada sam da imam da malo sredim kuću. U Novo Selo sam došla 1991. iz Podravske Slatine, sina su mi zarobili a mene smjestili tu u četiri zida. I danas sam tu i ne predajem se“ , kao da raportira baka Zorka.

Zelena pijaca danas je malo živnula. Već su došli naši ljudi iz dijaspore na ljetni odmor. Mnogima je zelena pijaca omiljeno mjesto za kupovinu domaće hrane i drugih potrepština. A tu se i sretnu i ispričaju sa ljudima sa kojima se dugo nisu vidjeli, najviše informacija nakon društvenih mreža ipak se razmjeni ovdje, na pijaci.

Pazarni dan u Gradišci opstaje uprkos brojnim tržnim centrima i online prodaji.