Rad javne kuhinje u sklopu Društvenog centra u Ljubiji, kod Prijedora, je veoma otežan jer broj korisnika svakodnevno raste, a obroka nema dovoljno da nahrane sva gladna usta u ovom naselju.

Mnogi mještani iz ovog naselja žive u veoma teškim uslovima, neki i bez krova nad glavom, a ova javna kuhinja je jedino mjesto na koje mogu doći da se ugriju i dobiju topli obrok.

- Imamo sve veće potrebe i dosta mještana koji ne mogu da dobiju obrok jer je ograničen broj. Postoje tri javne kuhinje u Prijedoru koje se finansiraju iz gradskog budžeta, ali nama je zaista u posljednje vrijeme sve teže. Ljubija je mjesto koje je veoma razuđeno i ima dosta okolnih sela, pa neki ne mogu ni doći do javne kuhinje, a nemamo organizovan prevoz ni da im odnesemo obrok ukoliko imamo dovoljno", počinje priču za "Nezavisne" Karolina Vuruna, koordinatorka Društvenog centra u Ljubiji, kod Prijedora.

Vuruna, koja sama radi u ovom centru, trenutno je jedina podrška mještanima Ljubije kojima je potrebna pomoć.

- Radim s povećanim kapacitetom. Imam dva izuzetno teška slučaja u Ljubiji. Stariji se sjećaju češke porodice kod škole u Donjoj Ljubiji. Naime, njihov sin spava u kupatilu u kadi. On je najteži slučaj. Kuća se srušila i jedino kupatilo još stoji. On je modar od hladnoće. Nije više ni psihički dobro. Kad razgovaramo kaže da svaku noć putuje s vanzemaljcima. Razgovaram s njim kao sa svima što razgovaram, a i hoće sa mnom da priča. Ostajem i duže na poslu kako bi se i drugi mogli makar u našem centru ugrijati - istakla je Vuruna.

Prema njenim riječima, trenutno imaju 39 korisnika kojima dijele obroke, ali su potrebe mnogo veće.

- Ovo nije samo javna kuhinja, već društveni centar. Imamo tuš-kabine i dnevni boravak. S njima radim razne radionice kako bi se socijalizovali. Svaki dan razgovaram s njima i družimo se. Većina ljudi koja dolazi je s psihičkim i drugim problemima, ali nikad nije izbio nikakav incident. Ovim ljudima je samo potrebna pomoć. Imamo i puno djece - naglašava Vuruna.

Navela je da je država Italija prije nekoliko godina renovirala ove prostorije, otvorila javnu kuhinju i jedno vrijeme finansirala sve obroke, da bi nakon nekog vremena to prešlo na grad Prijedor.

- Ranije je nekako bilo lakše jer smo dobijali i odjeću za naše korisnike iz Italije. I sada smo od donatora dobili neke odjeće koju ćemo podijeliti", kazala je Vuruna. Na pitanje šta im je trenutno najpotrebnije, Vuruna odgovara da je njima potrebno nekoliko deka, odjeće i obuće te da novac ne traže.

- Posebno bih apelovala na grad Prijedor, da ako je u mogućnosti poveća izdvajanja za javne kuhinje. Takođe, prije nekoliko dana sam bila u jednom tržnom centru i vidjela da je radnica krenula da baca banane koje im više nisu potrebne, pa sam zamolila da doniraju nama. Apelujem na sve građane da probude svoju svijest i da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija, ne samo javnim kuhinjama, nego i svojim komšijama koje nemaju ništa, jer svi znamo da skoro sve porodice imaju hranu koju bacaju - zaključila je Vuruna.