Nekad je važio za najboljeg mehaničara u kraju. U vojsci je bio aviomehaničar, popravljao je klipne i mlazne avione. O kakvom je majstoru riječ, najbolji su pokazatelj brojne diplome, priznanja i odlikovanja izvješena na zidu garaže. O njemu se i danas ispredaju priče. Došao je avionom i spustio se u Dubravama iza kuća, na livadu. Škola je prestala sa nastavom, i đaci i nastavnci pohrlili su da vide avion.

Dubravčani nisu mogli vjerovati, iz aviona je izašao njihov komšija Rasko. U pilotskoj vojnoj uniformi.

„Tačno je da sam 1963. došao malim avionom četverosjedom u Dubrave. Pukovnik je pilotirao, a ja sam bio aviomehaničar. Spustili smo se tu u Đole, odmah do naselja. I potom otišli u seosku kafanu, prisjeća se Rasko, ne skidajući osmijeh s lica.

Kaže da je taj dan bio praznik za cijele Dubrave i okolna sela. Većina ih je prvi put vidjela avion, i to izbliza.

„Za tren se oko aviona skupilo više od 500 duša. Škola je prestala raditi i učitelji i djeca došli su da vide avion. A mi smo, ustvari, došli da pronađemo jedrilicu koja se prizemljila u obližnje Luke. Nakon završene misije uzletjeli smo i uputili se u tadašnji Titograd“ , govori Dindić.

O njegovom neobičnom poduhvatu i danas se priča. Stariji to prepričavaju mlađim generacijama.Žene kažu da je onako visok u avijatičarskoj uniformi ličio na američkog glumca.

„Jesu me voljele djevojke i jeste mi to slijetanje mnogo pomoglo. A volio sam i ja njih. Postao sam slavan i glavni, ne samo u mojim Dubravama nego u pola sreza. Nije mala stvar doći avionom i spustiti se u svoje selo. I onako, u avijatičarskim uniformama, hladnokrvno se prošetati do kafane, kaže kroz smijeh Rasko.

Rasim u svojoj garaži, koja ima i funkciju mini radionice, provodi veći dio dana. Tu mu dolaze prijatelji, kojima Rasko održi mali istorijski čas, pokazujući im porodične fotografije, priznanja i dokaze da je nekad bio uvaženi aviomehaničar. Posebno priča kako je davao konačnu dozvolu može li avion poletjeti ili ne.

„E, da su tada bili mobilni telefoni. Zamislite koliko bi se momaka i djevojaka slikalo pored aviona u kojem sam bio. Ali, dobro je što se stariji sjećaju toga i to prepričavaju mladima. Neka se zna ko je tada bio najveći šmeker u Dubravama i susjednim mjestima“, kaže Dindić.

Rasko je svakodnevno izbrijan i elegantno odjeven. Često se doveze autom na kafu u grad, tu se sretne sa prijateljima, razmijeni po koju riječ i korisnu informaciju i prekrati vrijeme.

Boško Grgić