Nemoguće je naći ronioca sa bogatim iskustvom kakvo  ima Dejan Kovačević iz Gradiške. Dejan je viši instruktor ronjenja sa četiri zvijezdice, ronilac koji je ronio u najopasnijim svjetskim morima i rijekama. Jadransko more je, kako kaže, preronio od Rovinja do Ulcinja. Ranijih godina je neprestano živio u toplijem periodu godine. Pitate se kako.

„Čim ovdje dođu hladniji dani išao sam u Australiju i tamo boravio do njihove kasne jeseni. Imao sam čast da ronim sa iskusnim roniocima, da razgovaram sa univerzitetskim profesorima, ali i sa Aboridžinima. Ronio sam na Velikom koraljnom grebenu, to je inače san svakog ronioca. Kada sam se našao oči u oči sa velikom ajkulom dželi fiš, skoncentrisao sam se na razgovor koji sam na kopnu imao sa stručnjakom za podvodni svijet. On mi je do tančina objasnio manire podvodnih nemani u ovom dijelu svijeta. Odmah sam se sjetio profesorovih riječi i skoncentrisao se na stomačna peraja.Kada ih je počela širiti znao sam da se sprema za napad,ali ja sam već izronio, prisjeća se Dejan.

Jedan od najtežih ronilačkih poduhvata Dejan Kovačević je imao na otvorenom moru kod Ulcinja, kada je ronio po dnu tražeći kvar na kanalizacionom kolektoru.

„Tražio sam i nikako da pronađem ogromnu cijev promjera 1.200 milimetara. Otišao sam istočnije i pretraživao dno. Struja od Albanije i ušća rijeke Bojane me nosila. Išao sam lagano.Počeo je jugo. Talasi su bili veliki. I najedanput ni makac. Za nešto sam se zakačio. Bila je grozna spoznaja kada sam vidio da sam upao u staru ribarsku mrežu. Osjećao sam se kao riba u mreži. Znao sam iz iskustva da su to kritične situacije. Kleknuo sam na dno, izvadio nož i rekao sebi – sad ili nikad. Znao sam da moram ostati pribran, a vrijeme je curilo. Sjekao sam mrežu sve dok nisam napravio dovoljan prolaz. Kada sam izronio 25 metara na površinu, bio sam najsrećniji čovjek na svijetu“ kazao je Dejan.“,

Dejan se u Australiji sprijateljio sa Aboridžinima i od njih je dobio ratničku masku. Otišao je i korak dalje i susretao se sa Rusom Majklom Petrom Pomenkom.

Riječ je o čovjeku plemićkog porijekla, koji se, bježeći kao dječak sa roditeljima od Staljinovog režima, najprijee skrasio u Japanu, a potom u Australiji. Bio je učesnik Olimpijade u Melburnu, gdje je bacao kuglu za australijsku reprezentaciju. Nakon toga se, iz tajanstvenih razloga, preselio u divljinu.

Dejan Kovačević ronio je i u vulkanskom grotlu u mrtvom jezeru bez tragova života. U rubrike sa nevjerovatnim životnim pričama ušao je kada je sa kolegama roniocima probio led na jezeru u Lamincima i ispod vode dočekao novu godinu. Ronio je i ispitivao olupinu Hitlerovog broda, sa kojeg ima nevjerovatno skupe suvenire.

Mnogo toga, od antičkih amfora i posuđa sa Hitlerovog broda, do stare ronilačke opreme, maske dobijene od Aboridžina i vrijedne kolekcije vina čuva u svojoj konobi, koja po svemu podsjeća na bolji pomorski muzej. Godine su za njega, kako kaže nevažna stvar u životu, iako u devetoj deceniji života kazao je da je dogovorio sa Česima zanimljivo ronjenje. U pitanju je ronjenje u  Vltavi, Elbi, Moravi i drugim rijekama u potrazi za istorijskim blagom, koje će Česi koristiti u muzejske i turističke svrhe.

Kaže da se raduje ronjenju oko Praga i da je roneći u Savi, Dunavu, Vrbasu i drugim rijekama stekao neprocijenjivo iskustvo. Život ovog inžinjera i svjetskog putnika liči na sadržaj najuzbudljivijeg romana. Njegova ronilačka karijera traje već 68 godina.

Boško Grgić