Dok tehnološke kompanije ulažu milijarde u humanoidne robote koji bi trebalo da preuzmu dio fizičkih poslova, još nema dovoljno javnih podataka koji bi pokazali koliko su oni pouzdani u svakodnevnom radu u fabrikama.
Jedan od primjera je humanoidni robot 4NE-1 kompanije NEURA Robotics, čija se cijena kreće oko 98.000 evra, navodi Bloomberg Adria.
Robot se početkom juna srušio tokom predstavljanja na sajmu Computex u Tajpeju. Qualcomm, čiji čip pokreće robota, naveo je da je njegov bezbjednosni sistem radio kako je predviđeno, pa sam pad ne mora da znači da je došlo do kvara.
Ipak, taj slučaj otvara mnogo važnije pitanje za kompanije koje razmišljaju o kupovini humanoidnih robota: koliko sati oni zaista mogu pouzdano i produktivno da rade?
Milijarde stižu, ali dokaza još nema dovoljno
NEURA Robotics prethodno je privukla veliku rundu finansiranja, a među investitorima su Tether, Amazon, Nvidia, Qualcomm, Bosch i Evropska investiciona banka.
Kompanija ima ambiciozne planove za povećanje proizvodnje, dok tehnološki giganti u humanoidima vide potencijal za primjenu u fabrikama i skladištima.
Međutim, ulaganja u robotiku rastu brže od količine javno dostupnih podataka o tome kako humanoidi funkcionišu tokom dugotrajnog rada u stvarnim industrijskim uslovima.
Slični problemi viđeni su i tokom drugih javnih demonstracija humanoidnih robota, što dodatno pokazuje razliku između atraktivnog predstavljanja nove tehnologije i njenog svakodnevnog rada u fabrici.
Roboti se već proizvode i u regionu
Ova industrija više nije daleka ni našem regionu.
Kineski Agibot i kompanija Minth pokrenuli su krajem avgusta proizvodnju humanoidnih robota u Šapcu, dok je japanska Yaskawa proširila svoj pogon industrijskih robota u slovenačkom Kočevju.
Humanoidni roboti predstavljani su i u proizvodnim pogonima u Sloveniji, dok je u Hrvatskoj otvoren razvojni centar za humanoidnu robotiku.
Ipak, sama proizvodnja robota ne daje odgovor na pitanje koje je za poslodavca najvažnije – koliko će ga koštati svaki sat u kojem robot zaista obavlja posao.
Da li je robot jeftiniji od radnika?
Poređenje nije jednostavno kao što na prvi pogled izgleda.
Poslodavac ne može samo da uporedi cijenu robota sa godišnjom platom radnika. Kod zaposlenog treba uračunati ukupan trošak poslodavca, dok kod robota uz nabavnu cijenu postoje troškovi struje, održavanja, softvera, servisa i ljudskog nadzora.
Još važnije, potrebno je znati koliko produktivnih sati robot zaista može da ostvari.
Vrijeme tokom kojeg se puni, servisira, čeka popravku ili zahtijeva ljudsku intervenciju ne može se računati kao produktivan rad.
Koliko bi onda koštao jedan sat robota?
Bloomberg Adria daje ilustrativnu računicu za humanoidnog robota vrijednog 98.000 evra.
Ako bi njegov radni vijek bio pet godina, sama nabavna cijena iznosila bi 19.600 evra godišnje. Ako se tome, samo radi primjera, doda još 6.000 evra godišnje za struju, servis, softver i ljudski nadzor, ukupan godišnji trošak dostigao bi 25.600 evra.
Ako bi takav robot ostvario 2.000 produktivnih sati godišnje, jedan sat rada koštao bi oko 12,80 evra.
Sa 3.000 produktivnih sati godišnje cijena bi pala na približno 8,53 evra po satu.
Upravo tu se vidi koliko je pouzdanost važna. Isti robot može biti preskup ili isplativ u zavisnosti od toga koliko vremena zaista provede radeći.
Koliko mora da radi da bi pobijedio čovjeka u računici?
U ilustrativnom primjeru u kojem ukupan godišnji trošak radnika za poslodavca iznosi 15.000 evra, a zaposleni ostvari 1.600 sati korisnog rada, njegov sat košta oko 9,38 evra.
Robot sa godišnjim troškom od 25.600 evra morao bi u tom slučaju da ostvari približno 2.730 produktivnih sati godišnje da bi cijena njegovog sata pala na približno isti nivo.
I to važi samo pod pretpostavkom da robot posao obavlja istom brzinom i kvalitetom kao čovjek.
Zato cijena od 98.000 evra sama po sebi ne daje odgovor na pitanje da li je robot jeftiniji od radnika.
Presudni su njegova pouzdanost, broj stvarno odrađenih sati, troškovi održavanja i količina ljudskog nadzora koju zahtijeva.
Važno je i da navedeni iznosi od 12,80, 8,53 i 9,38 evra po satu predstavljaju ilustrativnu računicu, a ne objavljene stvarne troškove rada robota 4NE-1. Za taj model još nema dovoljno javnih podataka o dugoročnom radu u realnim fabričkim uslovima.
Komentari (0)