Možda zvuči pretjerano i nestvarno, ali biografija Miroslava Margetića zaista ostavlja bez daha.
Vojna doktrina još u adolescentskom dobu, kada je postao aktivno vojno lice, naučila ga je radu, redu i disciplini. Danas, mada u šestoj deceniji života, zbog sportske građe i vedrog duha vrlo lako bi ga mogli zamijeniti za banjalučkog mladića.
„Sport, zdrav život, pozitivan duh, zaista ne znam“, kroz osmijeh kaže Miroslav.

Iza njega nije samo impresivan spisak titula, već i život u desetak evropskih država i ogromno životno iskustvo.
Šta je zaista sreća?
Na pitanje kada se osjeća najsrećnijim, Margetić odgovara bez oklijevanja:
„Osjećam se sretnim kada uzmem bicikl star 70 ili 80 godina, na kojem se vide zubi prošlosti i za koji bi svi rekli da je za staro gvožđe — a onda ja od njega napravim pravi mali biser za divljenje. Sretan sam i kada sjednem na bicikl i pređem 30-ak kilometara udišući slobodu koju mir i priroda oko Banjaluke daju. A onda, svaki drugi dan slijedi i trening od 80 do 100 kilometara.“
Ipak, dodaje da sreća leži u ljudima i jednostavnim stvarima.
Miroslav Margetić - kandidat za Narodnu skupštinu na listi „Volja naroda Srpske – dr Vlado Đajić“ (VIDEO)
„Sretan sam kada sam s ljudima koje volim, kada drugima izmamim osmijeh na lice, pomognem im, podijelim emociju s njima. Sretan sam i kada precizno spustim letjelicu, u čemu sam — da se malo pohvalim — vicešampion RS i BiH, ali i kada popijem piće sa prijateljima u za mene najljepšem gradu na svijetu. Sreća je uvijek tu, nije pitanje hoće li ona prepoznati nas, nego hoćemo li mi prepoznati nju.“
Plemstvo koje seže u 16. vijek
Miroslav je plemić, ali kako sam kaže — nije on birao plemstvo, već je ono izabralo njega. Status plemića naslijedio je od predaka, a ta tradicija baštini se stoljećima.
„Plemstvo seže iz 1569. godine, a moj predak Marko Margetić bio je zapovjednik kule Nehaj, gdje je došao nakon migracije iz Posedarja. To što imam plemstvo u svom genu i porodici i te kako čuvam i ponosim se time, jer time baštinim pijetet prema svojim precima“, objašnjava Miroslav.

Rođen u SFRJ, odrastao u Bojića Hanu — tada možda i najelitnijem dijelu Banjaluke — danas živi u naselju Malta. Kaže da se naizgled nije pomjerio, ali su se promijenile okolnosti i društvo.
„Moje oružje je osmijeh. Danas mržnja često okupira umove prosječnih ljudi i umjesto da se bave sobom, prijateljima i porodicom, bave se osuđivanjem. Hipokrat je rekao da smo ono što jedemo, a ja bih dodao — ono smo što mislimo i drugome želimo. Trenutno se osjetim na srijemuš, pa volim iskoristiti priliku i izviniti se svojoj ljepšoj polovini“, šaljivo dodaje ovaj svestrani Banjalučanin.
Preko 70 medalja i trke širom Evrope
Biciklizam je njegova najveća strast još od najranije mladosti.
„Sa 13 godina sam počeo okretati pedale u banjalučkom BSK-u. Poslije vojnog roka i nesretnog rata, u inostranstvu nastavljam karijeru kao cyclo-tour guy čitavih devet godina na relaciji Francuska–Italija. Nakon toga slijede ponovo banjalučki BSK, 'Zengosport' u Mađarskoj, pa 'Dinamo Zagreb'. Imamo preko 70 srebrnih i zlatnih medalja sa trka u Mađarskoj, Grčkoj, Bugarskoj, BiH i Hrvatskoj.“
Margetić je trostruki državni prvak u master-kategoriji na hronometar u BiH i RS, dvostruki vicešampion BiH na cesti, četvrti u svijetu na kvalifikacijama za Svjetski kup, te treći na Balkanskom prvenstvu.

Pored takmičarskih uspjeha, izrastao je i u vrhunskog arbitra. Polaganjem ispita postao je biciklistički komesar (treći stepen od ukupno četiri u međunarodnoj organizaciji), sudivši na brojnim trkama i učestvujući u organizaciji velikih događaja poput Tour de Croatie.
Obišao planetu 18 puta na pedalama
Kada smo pokušali izračunati koliko je ukupno kilometara prešao tokom svih ovih godina treninga, takmičenja i svakodnevne vožnje, doši smo do nevjerovatne brojke.
Miroslav Margetić je na biciklu prešao oko 750.000 kilometara! Da je riječ o letu avionom bila bi to fascinantna cifra, a na pedalama predstavlja podvig dostojan divljenja — to je razdaljina jednaka skoro 19 krugova oko Zemljine kugle.
Povoda za razgovor iz ove bogate biografije ima još mnogo, a o pilotiranju i humanitarnom radu biće prilike čim Miroslav okrene pedale još koji kilometar.
Komentari (0)