Dragica je po struci hemijski tehničar, pa je znanje koje je stekla kroz školovanje spojila sa iskustvom koje je godinama prikupljala od svoje bake, majke i drugih ljudi koji su poznavali ljekovito bilje. Danas pravi meleme, a u njenoj ponudi je i dvadesetak vrsta čajeva
Dragica danas veliki dio biljaka koje koristi i sama uzgaja. Osnovala je i malo privredno gazdinstvo, a na oko 400 kvadratnih metara uzgaja ljekovito bilje.
Posebno mjesto među biljkama koje Dragica koristi imaju gavez i neven. Kako kaže, godinama je usavršavala način na koji priprema svoje proizvode, toliko da danas s ponosom kaže da je svoje preparate „apsolvirala“ – upoznala ih je kroz dugogodišnji rad, iskustvo i brojna svjedočenja ljudi koji su joj se vraćali.
Za svoje meleme koristi i pčelinji vosak, koji smatra izuzetno važnim sastojkom, a posebno mjesto u njenom radu ima i svinjsko salo. Taj recept nosi iz porodičnog iskustva – njena baka ga je koristila za djecu, posebno kada su bila bolesna, stavljajući ga na pluća i leđa. Dragica vjeruje u tradicionalnu upotrebu i svinjskog i kozjeg sala, koje koristi u pripremi pojedinih melema.
Jedna od priča koju posebno pamti i kojha joj i danas izmami suze na oči dogodila se na sajmu. Prišla joj je žena, po imenu Amila i povjerila da nema djece. Dragica joj je tada, prisjeća se, rekla da pije kunicu sedam dana, pa sedam dana neven i tako nekoliko mjeseci. Nije ni slutila da će se tri godine kasnije ponovo sresti.
„Sretnem je poslije tri godine na sajmu, a ona meni kaže: ‘Dragice, postala sam majka.’“, kroz suze priča Dragica. Za nju je to posebam trenutak koji joj je pokazao koliko ljudi vjeruju njenom znanju i koliko joj njihove životne priče znače.
Takvih priča, kaže, danas ima mnogo. Njeni melemi stigli su i do ljudi u inostranstvu – od Filipina pa sve do Kanade. Ipak, bez obzira na to koliko daleko njeni proizvodi odu, Dragici je najvažnije kada joj se ljudi ponovo jave i kažu da su im njeni melemi pomogli.
„Srećna sam kada mi se ljudi jave i kažu da su im melemi pomogli. To mi je najveća nagrada“, priča Dragica.
Posebno joj je ostala u sjećanju i priča njenog supruga. Kada je slomio ruku, dva mjeseca ga je masirala melemom koji je sama napravila. Ljekari su, kako kaže, tada procijenili da ruku vjerovatno nikada neće moći potpuno ispraviti. Nakon dva mjeseca, njen suprug je ruku potpuno ispravio.
Kada je Dragica kasnije otišla kod doktora, on je, prema njenim riječima, bio iznenađen rezultatom. Kada mu je rekla da je suprugu ruku dva mjeseca masirala domaćim melemom, doktor joj je kazao: „Dok si živa, pravi meleme.“
Te riječi su joj, kaže, bile dodatni vjetar u leđa da ono što je pravila za svoju porodicu počne da pravi i za druge.
Dragica nije ostala samo na tradicionalnom iskustvu. Radila je i hemijske analize biljaka koje sama uzgaja, a rezultati su, kako kaže, bili fascinantni – pokazali su kvalitet bilja koje uzgaja na svom gazdinstvu i njegov organski karakter. Bilje bere i na području Jahorine, Pala i Rogatice.
Njen prvi odlazak na pijacu sa melemima bio je posebno emotivan. Dragica je tada, upravo na pijacu u Rogatici, gdje je ranjena bombom, prvi put došla da prodaje svoje proizvode. Umjesto da je to mjesto zauvijek veže samo za bolnu uspomenu, pretvorila ga je u mjesto susreta sa ljudima, razmjene iskustava i novog početka.
Iza njenog rada stoje godine iskustva, ali i velika ljubav prema prirodi. U vremenu kada se sve više oslanjamo na savremenu tehnologiju i brza rješenja, ona čuva jedno sasvim drugačije znanje – ono koje se učilo u prirodi, uz starije članove porodice i kroz iskustvo.
Njena priča nije samo priča o travama. To je priča o tradiciji, strpljenju i znanju koje ne bi trebalo da bude zaboravljeno.
Komentari (0)