Istoričar Zoran Pejašinović podijelio je na društvenim mrežama svoju raniju priču o neobičnom poklonu - fosilu morskog ježa za koji je, prema svjedočenju njegovog nekadašnjeg vlasnika, procijenjeno da je star oko sedam miliona godina.

Priča počinje krajem 1959. godine, kada se jedan Banjalučanin, nakon izdržavanja zatvorske kazne zbog političkih razloga, sa suprugom vraća u grad na Vrbasu. U gradu ga čekaju njeni roditelji, a u njihovoj kući u Gornjem Šeheru pronaći će nešto što će, decenijama kasnije, dobiti sasvim posebno mjesto u ovoj priči.

Na stolu, među hrpom spisa, ugledao je komad kamena. Okretao ga je i zagledao, a zatim zaključio da je riječ o primjerku morskog okamenjenog ježa.

Kamen je, prema njegovom kasnijem svjedočenju, pronašao njegov tast dok je kopao krompir u bašti. Umjesto da ga baci, koristio ga je kao teg da propuh ne raznese papire.

Neobičan pronalazak privukao je pažnju njegovog zeta, koji je pokušao da sazna o čemu je riječ. Obratio se i Banjalučkom muzeju, ali tamo, kako je zapisao, nije dobio odgovor koji bi razriješio misteriju. Pokušao je da stupi u kontakt i sa jednim univerzitetom u Sjedinjenim Američkim Državama.

1

Godinama kasnije, kamen je dobio još neobičniju dimenziju.

Pejašinović navodi da mu je njegov poznanik, tada već u poznim godinama, poslao omanji paket. U njemu se nalazila kutija, a u kutiji - upravo taj fosil.

Prema njegovim riječima, u jednom institutu su procijenili da je fosil star oko sedam miliona godina.

Ako je ta procjena tačna, ovaj mali komad stijene predstavlja trag vremena koje je gotovo nezamislivo u poređenju sa ljudskim životom. Ono što je jednom Banjalučaninu služilo kao teg za papire, zapravo je moglo nastati u periodu kada je prostor današnje Banjaluke izgledao potpuno drugačije.

Fosil morskog ježa uklapa se u širu geološku priču o nekadašnjem prisustvu mora na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Tragovi nekadašnjih morskih i jezerskih sredina pronađeni su na različitim područjima regiona, svjedočeći o ogromnim promjenama kroz koje je ovaj prostor prolazio tokom geološke prošlosti.

Posebno je zanimljivo što je fosil pronađen upravo prilikom običnog kopanja bašte. Niko tada nije mogao znati da se u zemlji, među krompirom i grudvama zemlje, nalazi ostatak organizma iz vremena udaljenog milionima godina.

Pejašinović je ovu priču prvi put objavio 2021. godine, a sada ju je ponovo podijelio sa svojim pratiocima.

Sam predmet pritom ima i neobičan životni put: pronađen je u banjalučkoj bašti, čuvan u kući, decenijama kasnije poklonjen i ponovo se vratio u Banjaluku!

„Najstariji Banjalučanin“, kako ga je Pejašinović nazvao, tako je nakon više od pola vijeka ponovo stigao u grad sa kojim je povezana njegova priča.

Čovjek koji ga je sačuvao možda nije znao njegovu pravu vrijednost, ali je upravo zbog toga njegova priča još zanimljivija. Dok su ljudi prolazili kroz svoje živote, gradovi se mijenjali, a generacije smjenjivale, mali fosil je ostao nijemi svjedok mnogo starijeg svijeta.

Za čovjeka je pola vijeka čitav život. Za fosil star nekoliko miliona godina tek trenutak!