Taj komad papira, kako su rekli i sami polaznici, za njih znači mnogo, zahvalili su se predsjedniku Miloradu Dodiku koji im je omogućio da pohađaju navedenu školu, ali i profesorima i ministrima koju su im bili predavači, te su pozvali sve mlade u Srpskoj da se pridruže i okušaju u ovoj priči kako bi, kazali su, pomogli svojoj lokalnoj zajednici, a onda i Republici Srpskoj.

diplome skola lideri snsd

Igor Dodik, ogranizacioni sekretar SNSD-a kazao je da je to jedan od najboljih programa koje ima ta stranka i da je škola dosad “iznjedrila odbornike, poslanike i predsjednike lokalnih skupština u Republici Srpskoj“.

Mi ćemo ovdje dodati da je jedna od njih i Anja Ljubojević.

Koja diploma je jača?

Među polaznicima u “školi novih lidera“ bila su sve mlada lica i vjerovatno budući akademski građani Republike Srpske (možda to neki već i jesu), a svi oni, bez ikakve dileme, sa nestrpljenjem očekuju gdje, kada i kako će moći da iskoriste svoju novu diplomu.

A ona im, zasigurno, već sada može otvoriti brojna vrata na koja pokucaju, mnogo prije nego ona koju trebaju dobiti ili su dobili na fakultetu.

“Ako niste dio vlasti sve je zabluda“

Sve ovo neodoljivo podsjeća na 2018. godinu i izjavu Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, upravo na jednom od kampova mladih socijaldemokrata, kada je poručio da je škola bez politike ništa.

“Samo angažman u politici omogućava da realizujete svoje ideje. Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda“, rekao je tada Dodik.

Ovo je, ispostavlja se, postalo praktično zvijezda vodila za mlade naraštaje željne ne samo političkog angažmana, već odlučivanja i moći.

Ličina: “Stranačka diploma propusnica za funkciju“

Za politikologa Stefana Ličinu modeli ovakvih “školica“ i izjava, generišu duboku negativnu selekciju, gdje mladi ne ulaze u politiku sa kritičkim idejama o društvenom razvoju, već sa jasnom karijernom računicom.

Ovakve školice ih ne uče kako da budu 'lideri' zajednice, već kako da postanu efikasni 'aparatčiki'“, poručuje Ličina.

Dodaje da se ovo posebno ilustruje na primjeru pojave mladih političara u Srpskoj.

“Otuda posljednjih godina i pojava da mlada lica u Narodnoj skupštini i lokalnim skupštinama u pravilu ne donose unapređenje parlamentarizma, kulturu dijaloga ili autentičnost, već samo mlađu, ciničniju i stranački disciplinovaniju verziju svojih političkih patrona. Bez obzira o kojoj partiji je riječ“, navodi Ličina za Aloonline.

Smatra i da vizuelna sličnost dodijeljenih diplomica “škole novih lidera“ sa pravim akademskim diplomama nije samo estetske prirode.

“To je simbolična poruka da je partija jedini relevantan univerzitet. Iako su, ubijeđen sam, svi polaznici takvih školica studenti ili diplomci, oni ipak znaju da stranačka diploma funkcioniše kao propusnica za funkciju. Bez nje ništa. Ona je potvrda da je kandidat prošao proces ideološke ili operativne provjere, da prihvata hijerarhiju i da razumije nepisana pravila partijskog aparata“, naglašava Ličina u razgovoru za naš portal.

Momić: “To je jedina diploma koju priznaju u strankama“

Darko Momić, novinar, poručuje da je ova diploma ustvari jedina koju priznaju u strankama i jedina u koju vjeruju njeni dobitnici.

“Kad hoćeš da uništiš jedno društvo, moraš mu uništiti selo i obrazovanje. Kod nas su sela uništena i opustjela, a uništavanje obrazovanja je počelo prije otprilike dvije decenije, odnosno dolaskom SNSD-a na vlast kada je počela ekspanzija privatnih fakulteta. Iza tih diploma stoji sumnjivo znanje, ali pravi problem je nastao kada su nosioci tih diploma postali univerzitetski profesori i oni danas 'školuju' budući kadar i to ne samo na privatnim fakultetima sa kojih su i sami potekli, već i po partijskim školama kao što je SNSD-ova“, upozorava Momić.

On za Aloonline naglašava da za sve navedeno nisu krivi samo politika i političke partije, već i, tvrdi, stari univerzitetski profesori bez čije uloge i učešća ne bi mogle da nastanu i poniknu brojne privatne “visokoškolske ustanove“.

“Da se ne lažemo, kod nekih jako 'strogih' profesora sa javnih univerziteta kod kojih je prolaznost na ispitima bila jako niska, kriteriji su se naglo spuštali, a prolaznost rasla sa njihovim angažmanom na privatnim fakultetima“, zaključuje Momić.