Bio je sin Ilije Bilbije, poznatog sveštenika i ustanika iz vremena Hercegovačke bune. U toj kući nije se učilo kako preživjeti, nego kako stajati uspravno, kako se ne saginjati pred silom i nepravdom. To je Miloš ponio kao amanet.
"Stradao je jer nije htio da izda istinu"
Njegova potomkinja, Anka Gavrić (rođena Bilbija), o njemu govori kao o duhovnom naslijeđu koje se prenosi s koljena na koljeno.
"Miloš Bilbija bio je rođeni brat mog pradjeda Steve. Moja majka je često govorila o njemu s dubokim poštovanjem. Kao dijete sam upamtila jednu rečenicu: 'On je stradao jer nije htio da izda istinu.' Kasnije, kada sam odrasla, shvatila sam punu težinu tih riječi", rekla je Anka za Aloonline.ba.
Zidar hrama, pastir naroda
Poslije bogoslovije zaređen je u Sarajevu, a ubrzo je postao samostalni paroh u Crnom Lugu. Bio je, kako kaže episkop bihaćko-petrovački Sergije, pastir malog stada Hristovog. Počeo je da zida hram svetog proroka Ilije, ali je rat prekinuo sve.
Bio je čovjek molitve, tih i predan, ali kada je došlo vrijeme zla, stao je kao stijena. Nije tražio ni slavu ni milost, držao se onoga u šta je vjerovao, da je istina jedini put ka Bogu.
Atentat, krštenica i odbijena laž
Poslije atentata Gavrila Principa na austrougarskog prestolonasljednika, vlasti su htjele da dokažu da je Gavrilo imao dvadeset godina, jer bi tada mogao biti osuđen na smrt. Znale su da u crkvenim knjigama piše dvadeset šesti jul, pa su pokušale da taj datum pomjere za mjesec dana unazad.
Došli su po sveštenika Miloša i tražili da lažira krštenicu. On je to odbio.
"Govorili su da je Gavrilo bio njegovo kumče. Jedan od sinova mog pradjeda bio je sa Principom u Mladoj Bosni, pa su se često viđali i dolazili u našu kuću", prisjeća se Anka.
Kazna koja je uslijedila bila je surova, u zatvoru su mu čupali bradu, palili kosu, tukli ga vrećama punim pijeska, kako ne bi ostajale modrice. Ali on nije izgovorio nijednu laž, niti je pogazio ono što je zapisao i ono u šta je vjerovao.
Episkop Sergije kaže da je upravo taj čin ono što je Miloša učinilo svetim.
"Od Miloša Bilbije, kakvog ga poznajemo iz narodnog pamćenja, drugo se nije ni očekivalo. On nas svojom hrabrošću, vjerom i žrtvom nije iznenadio, već je samo učvrstio ono očekivanje kakvo naš narod ima od svojih prvaka. Tako je bilo nekad, a tako treba biti i danas. Miloš Bilbija je bio istinski pastir malog stada Hristovog, koji se žrtvovao ne žaleći zbog učinjene žrtve, jer je slijedio Hristov primjer krstonosne ljubavi. Tim svojim činom stavio je pečat na sva dotadašnja životna pregnuća i tako se upisao u narodno pamćenje, ali i u vječnost Carstva Božijeg", kazao je episkop za Aloonline.
Grahovo, svetilište i zavjet
Tijelo Miloša Bilbije preneseno je iz crnoluškog groblja u Hram svetih apostola Petra i Pavla u Bosanskom Grahovu, gdje danas počiva među svojim narodom. Njegove mošti postale su duhovna snaga Grahova, zalog opstanka, uprkos raseljavanju i istorijskim ranama.
"On i danas bdije nad svojim Grahovom kao što je bdio i dok je hodio ovdašnjim drumovima. Njegove Svete mošti jesu zalog našeg postojanja u ovim krajevima, jer je on istinski čuvar vjere, naroda i Crkve Božije čiji je vrlinski sveštenik bio. U Grahovu je danas malo ljudi, ali dok god postoji korijenje, postoji nada da će izdanci iznići i donijeti plodove, kako biološke tako i duhovne. I kada se učini da je sve besmisleno, tek tada će se razotkriti duhovna sila Miloša Bilbije, ali i svih onih koji pritiču njegovim moštima sa vjerom, ljubavlju i dubokim poštovanjem", poručuje episkop Sergije.
Anka skoro svake godine dole odlazi na praznik, deseti avgust, koji se i danas obilježava.
„Stanem pred njegov kivot i osjećam samo poniznost i zahvalnost. Velika je čast, ali i odgovornost, biti potomak sveca. On je danas naš moralni kompas", kazala je Anka.
Duhovni sabor Miloša i Gavrila
Istorija je Miloša Bilbiju i Gavrila Principa spojila na način koji nadilazi slučajnost. Jedan je bio sveštenik, drugi revolucionar, jedan je krštavao, drugi je odredio tok istorije. Zajedno su postali simboli žrtve i otpora.
"Zahvaljujući tome Grahovo se zauvijek upisalo na istorijsku mapu srpskog naroda. Ova dva velikana i sa one strane vremena čuvaće svoju zemaljsku postojbinu, ali i ostati duhovni svetionici koji su sebe žrtvovali, svaki na svoj način, dokazujući da su junaci duha postojali i u vremenu naših pradjedova. Miloš Bilbija je znamenovao Gavrila Principa, ali Gavrila je krstio Milošev srodnik i prethodnik, sveštenik Ilija Bilbija, koji je u vrijeme ustanka u Bosni bio veliki junak, ali i jedan od obnovitelja manastira Rmanj", kazao je episkop.
Poruka mladima: Ne prodajte istinu
Episkop bihaćko-petrovački kaže da se od Miloša Bilbije može naučiti mnogo, a prije svega to da nema ljubavi bez žrtve, jer ko nije spreman na žrtvu, postaje nedostojan ljubavi.
"Miloš Bilbija nije se rukovodio ovim svijetom i njegovim strastima, već se vodio nebeskom logikom, kojoj žrtva nikada nije bila strana. Istina mu je bila na prvom mjestu, pa se zato nije povio pred strahom od austrougarskih vlasti, ali ni pred strahom od smrti, jer je, dubinom svoje vjere, znao da je s druge strane vremena Gospod Hristos i pravda Carstva Božijeg. Zato nije tražio milost, nije se saginjao pred nepravednima, jer je čvrsto stajao kao čovjek u danima zla, ne dajući da laž zatamni istinu. Zato je postradao, ali se baš zbog toga i posvetio, jer je umio da razluči prolazno od vječnog", pripovijeda episkop.
Anka Gavrić poručuje da je zavjet svetog Miloša zavjet za sve nas - da se istina ne prodaje, da se ime Božije ne iznevjerava ni pred mukom, ni pred smrću.
U vremenu kada mnogi kleče, Miloš Bilbija stoji. I neće pasti, jer istina ne pada. Istina vaskrsava.
Komentari (0)