Posljednja novela naslovljena jednostavno „Galicijan i Srpkinja“, pobudila je pažnju mnogih čitaoca sa obje strane Save.

U priči Goran Babić na tenane obrazlaže dolazak ljudi iz pokrajine Galicije, koje su austrougarske vlasti slale u ove krajeve u potrazi za boljim životom. Novi ljudi donijeli su i nove navike, kulturu, običaje, nove alatke i način rada.

„U ovoj noveli  pravim rekonstrukciju spoja domcilnih ljudi i Galicijana. Njihovim dolaskom nekako je počela i izgradnja ribnjaka, a promijenila se i struktura sela oko Bardače. Za sada koristim zabilježena sjećanja moga oca, a i staru literaturu gospodina Burde, koji je zaslužan za podizanje Bardače. Čitavo djetinjstvo sam slušao i upijao očeve priče i priče drugih ljudi. Moj otac je imao sreću i odrastao je sa tim divnim ljudima, Galicijanima, i ja to sada sve pretačem u štivo. Več sam napisao trideset nastavaka, a tri sam podijelio čitaocima“, navodi Babić.

Goranove priče se prepričavaju i na lijevoj savskoj obali, u varošici Davor.

„U kontaktu sam sa gospodinom Dragutinom Matoševićem, administratorom javne grupe „Oj Davore Davore“. na  društvenim mrežama. S vremena na vrijeme objave moje priče i fotografije, pa smo zadovoljni i čitaoci i ja. Imponuje mi veoma pozitivna kritika hrvatskog  novinara i istaknutog intelektualca Dragutina Ivančića koji je moju priču „Jednom pajdo uvijek pajdo“ čak nazvao malim romanom. Sve mi to daje podstrek da pišem“, kao da pravda svoju angažovanost na literarnom planu Goran Babić.

Ivančićeva objektivna kritika i Matoševićevo povjerenje, te brojni pozitivni komentari u Srpcu i okolnim mjestima, pouzdan su znak da je Goran Babić sa svojim toplim ljudskim pričama pogodio u srijedu. Kako kaže, sada je tu i obaveza više, valja razmišljati o izdavaču i štampanju knjige, koja će podjednako biti čitana i u Hrvatskoj i u Republici Srpskoj.

„U toku je posljednje, završno čitanje, ispravljam po koju grešku i pravac štampa. U pitanju je prva knjiga. A onda će naići u seriji, jer sam napisao mnogo toga, a obavezao sam se pred čitaocima da ću svoje priče ukoričiti. Radujem se njihovom pojavljivanju“, rekao je Goran Babić, pisac iz Bardače koji je pričama o svom zavičaju, te o laktaškim, srbačkim, gradiškim i slavonskim selima, zgodama i nezgodama, srećnim i nesrećnim ljubavima skrenuo pažnju na sebe.