Stankovićeva je objavila da je Vrhovni sud zauzeo stav da činjenica da lijek ili preparat nije uvršten na Listu lijekova Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske sama po sebi ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva za refundaciju.
Kako je navela, zastupala je osiguranike sa teškim i neizlječivim oboljenjima kojima je Fond odbio refundaciju uz obrazloženje da lijekovi i preparati koje koriste nisu na Listi lijekova. Nakon što je Okružni sud poništio takve odluke, Fond je uložio žalbu, ali je Vrhovni sud Republike Srpske potvrdio presude, ističući da se na taj način mora štititi pravo građana na zdravstvenu zaštitu, fizički i psihički integritet.
Povodom ovih presuda kontaktirali smo Draganu Stanković kako bi pojasnila šta one u praksi znače za građane Republike Srpske.
Pokazivanje e-kartona privatnom ljekaru dozvoljeno ili ne: Iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS otklonili dilemu građana
Šta ove presude znače za osiguranike?
Stankovićeva ističe da je najvažnije to što je Vrhovni sud potvrdio da se svaki slučaj mora posmatrati pojedinačno, a ne isključivo kroz formalnu provjeru da li se određeni lijek nalazi na Listi lijekova.
„Vrhovni sud je svojim stavom potvrdio da svi osiguranici mogu pred Fondom, a potom i nadležnim sudom, ukazivati na i dokazivati značaj korištenih lijekova i preparata za njihovo zdravlje i život, što sud smatra suštinskim pitanjem. Ustav i zakoni jemče pravo na valjanu zdravstvenu zaštitu, pa i stručne komisije Fonda moraju o tome da daju svoje stručno mišljenje, umjesto da se bave procedurom, a Fond mora sve te bitne okolnosti da cijeni, a ne samo da se poziva na liste“, rekla je ona za Aloonline.
Naglašava da su građani i ranije imali pravo da traže zaštitu svojih prava, ali da ove presude predstavljaju snažnu potvrdu takvog pravnog stava.
„Osiguranici su i do sada imali to pravo, i imaju ga i dalje. Presude Vrhovnog suda samo to potvrđuju. Dakle, svi oni mogu tražiti zaštitu svojih prava, ali bi od okolnosti svakog slučaja – a ne samo od listi Fonda – trebalo da zavisi kakva će biti konačna odluka“, navodi Stankovićeva.
Ne odnosi se samo na lijekove
Iako su konkretni predmeti vođeni zbog refundacije lijekova i medicinskog materijala, smatra da bi isti princip trebalo primjenjivati i u drugim situacijama.
„Konkretne presude se odnose na lijekove i medicinski materijal. Smatram, međutim, da bi isto trebalo da bude primjenjivo i na drugu zdravstvenu zaštitu koja je medicinski neophodna, a ne može se ostvariti posredstvom listi ili procedura Fonda“, kaže ona.
Dodaje da je u svojoj advokatskoj praksi vodila veliki broj predmeta koji se odnose na refundacije.
„Imala sam u praksi dosta predmeta koji se odnose na refundacije. Postoje određene razlike u sudskoj praksi, ali po mojoj procjeni i iskustvu, praksa je mahom na strani osiguranika“, ističe naša sagovornica.
Šta je posebno naglasio Vrhovni sud?
Prema njenim riječima, suština presuda nije samo u pitanju refundacije, već u tome što je Vrhovni sud jasno poručio da formalna pravila ne mogu biti iznad prava građana na zdravstvenu zaštitu.
„Vrhovni sud je potvrdio da samo pozivanje na liste lijekova ne može biti dovoljan osnov za odbijanje refundacije, jer se time ne omogućava poštovanje najvišeg standarda ljudskih prava u pogledu zdravstvene zaštite, niti prava na fizički i psihički integritet. Komisije Fonda nisu se bavile pitanjem značaja lijekova i preparata za život i zdravlje tužilaca, što Vrhovni sud smatra suštinskim pitanjem, naspram formalnog pitanja listi lijekova. Vrhovni sud ponavlja da Ustav i zakoni jemče pravo na valjanu zdravstvenu zaštitu“, pojašnjava.
Hoće li Fond promijeniti praksu?
Na pitanje da li očekuje da će Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske nakon ovih odluka promijeniti dosadašnji način odlučivanja, Stankovićeva nije optimista.
„Moje dosadašnje iskustvo mi kazuje da neće. Uprkos značajnoj i obimnoj praksi kako okružnih, tako i Vrhovnog suda, po pitanju refundacije, bilo po starom Zakonu, a sada postepeno i po novom Zakonu, Fond se dosljedno pridržavao svog, suprotnog tumačenja zakona. Poznati su mi i slučajevi gdje je Fond čak i u istom predmetu izbjegavao da postupi po više presuda kojima su njihove odluke poništavane. Ipak, moja je procjena da su oni koji su istrajavali na sudskom putu, uglavnom na koncu i ostvarili svoja prava“, kaže ona.
Šta građani mogu da urade ako im zahtjev bude odbijen?
Sagovornica savjetuje da građani ne odustaju nakon prvog negativnog odgovora.
„Osiguranici mogu da se žale drugostepenom organu, odnosno direktoru Fonda. U žalbi bi trebalo da obrazlože od kakvog su značaja korišteni lijekovi ili preparati za njihovo zdravlje i da što detaljnije objasne svoju situaciju. Ukoliko žalba bude odbijena, zaštitu svojih prava mogu tražiti pred nadležnim sudom“, poručuje Stankovićeva.
Mogu li se ponovo otvoriti stari slučajevi?
Iako su ove presude značajne, one, prema riječima advokatice, ne znače da će svi ranije odbijeni zahtjevi automatski biti ponovo razmatrani.
„Postoje zakonom propisani osnovi za ponovno pokretanje pravosnažno okončanih postupaka, ali donošenje ovakve presude u drugom predmetu, po pravilu, ne može biti osnov za ponavljanje postupka“, zaključila je Stankovićeva za naš portal.
Komentari (0)