„Suprug i ja smo u svojim šezdesetima. U braku smo 40 godina, imali smo srećnih trenutaka, ali i težih dana. Djeca su odrasla i otišla od kuće, a nedavno smo oboje otišli u penziju. Tokom braka, dio naših napetosti odnosio se na suprugovu sklonost da me omalovažava umanjivanjem mojih osjećaja. Tvrdi da ne razumije zašto me neke stvari uznemiruju, a pritom odbija bračno savjetovanje jer kaže da bih lagala“, objašnjava nezadovoljna supruga.
„Nekako smo se provukli kroz sve to i danas se uglavnom dobro slažemo, iako on ne voli većinu mojih prijatelja i braće i sestara te se ne želi družiti s njima. Da budem iskrena, zatvoren je i čini se da mu ne treba puno prijatelja niti se želi družiti u istoj mjeri kao ja. Ima svega jednog prijatelja.“
Susret s bivšom koleginicom
„Prije nekoliko mjeseci, javila mu se bivša koleginica i predložila mu kafu. Sastali su se, dugo ručali, a nekoliko nedjelja kasnije suprug je spomenuo da se dogovaraju za novi susret. To me pomalo izbacilo iz takta. Rekla sam mu da mi je čudno što se toliko dopisuje i povjerava baš njemu, a ne partneru i prijateljima, no eksplodirao je i posvađali smo se kao rijetko kad posljednjih godina“, otkriva supruga.
„Optužio me da mu ne dopuštam da ima prijatelje (što nije istina) i prebacio mi da i ja imam muške prijatelje. To je tačno, ali s njima se poznajem više od 30 godina i ne sastajem se s njima nasamo. Ovo mi se jednostavno čini pomalo neuobičajeno i potencijalno neprimjereno.“
„U naših 40 godina nikad nisam osjetila ni tračak ljubomore, ali sada jesam. Prihvatam da je možda riječ samo o tome da nisam navikla na to da on ima prijatelje, na šta mi on ukazuje. No mene najviše uznemiruje to što on jednostavno ne može (ili se pravi da ne može) da shvati da možda imam pravo. U svakom slučaju, i dalje se dopisuju i ponovo će se sastati. Ne znam šta da mislim. Gubim li razum?“, pita nesrećna žena.
„Problem nije u prijateljici, već u braku“
Životna savjetnica Analiza Barbieri odgovara joj javno za The Guardian:
„Ne, ne gubite razum. Naravno da ljudi mogu imati platonske prijatelje bilo kog pola. To ovdje zapravo nije problem. Problem je u tome što se vi ne osjećate prijatno, a vaš suprug ne preduzima ama baš ništa kako bi vas umirio.“
„Iz onoga što opisujete čini se da u vašem odnosu postoji obrazac u kojem vaš suprug obezvređuje i odbacuje vaše potrebe i brige. Ono što često viđam jeste da, kad jedan partner nosi previše srama i krivice, to može preusmjeriti na drugu osobu. To se, čini se, događa i vama. Možda on zaista želi nova prijateljstva, možda mu nova prijateljica daje osjećaj da je potreban pa ga je toga pomalo sram, možda shvata da je imati prijatelje van primarne veze zapravo prijatno i ne želi slušati vaše „Rekla sam ti“.
Dobar partner umiruje zabrinutu partnerku
„No, šta god se događalo između vašeg supruga i njegove nove prijateljice, ovdje je najvažnije ono što se događa između vas dvoje. S pravom postavljate sva ova pitanja, jer zdrav i siguran odnos traži otvorenu i obazrivu komunikaciju u kojoj svaki od partnera treba imati na umu osjećaje i brige onog drugog. A vaše su brige razumljive.“
„Možda opet sumnjate u sebe zato što ste u braku navikli na to. Možda je vrijeme da prestanete s tom navikom. Da moj suprug ima istoriju zanemarivanja mojih osjećaja i nije ga briga ako mu iznesem svoje brige, strahove i misli pa se ničim ne potrudi da se osjećam bolje, ovo bih shvatila kao priliku da se zapitam zašto sam s tim čovjekom. Ponoviću: ne gubite razum. Instinkti postoje s razlogom“, zaključuje savjetnica za odnose.
(NajŽena)
Komentari (0)