Ekstremne temperature pretvaraju njihove domove u zatvore, a nemogućnost kretanja i nedostatak podrške čine ih jednim od najranjivijih članova našeg društva.

Solidarnost kao jedini oslonac

Kada sistem nije u potpunosti u stanju odgovoriti na sve izazove, ključnu ulogu preuzimaju humanitarne organizacije i neformalna solidarnost građana.

Miroslav Subašić iz „Mozaika prijateljstva“ ističe da su potrebe ogromne i da je nemoguće odgovoriti na svaku od njih. Ipak, on naglašava snagu međuljudske podrške.

„Korisnici jedni drugima pomažu, dođu po obrok i nose nemoćnim ljudima jer svi se oni znaju... To je spas i za nas jer je nemoguće odgovoriti na sve te potrebe“, kazao je Subašić.

Naš sagovornik svjedoči o teškim sudbinama ljudi koji se suočavaju ne samo sa fizičkom nemoći i vrućinama, već i sa dubokom usamljenošću. Nerijetko se dešava da čak i kada imaju porodicu, ti ljudi ostaju sami, a pomoć im pružaju nepoznati ljudi dobre volje ili korisnici javne kuhinje.

Šta kažu nadležni i organizacije?

Iz Crvenog krsta Banjaluka navode da, iako tokom cijele godine pokušavaju da pomognu što većem broju sugrađana posredstvom volontera, njihovi materijalni resursi su veoma ograničeni i gotovo u potpunosti zavise od donacija.

Za Aloonline naglašavaju razlike u izazovima sa kojima se stariji sugrađani suočavaju u zavisnosti od mjesta stanovanja. Dok su starija lica u prigradskim i ruralnim područjima izloženija rizicima zbog otežane dostupnosti ambulanti, apoteka i prodavnica, stariji sugrađani koji žive u gradskim sredinama teže podnose visoke temperature zbog nedostatka prirodnog hlada karakterističnog za seoska područja.

U Censtru za socijalni rad 70 korisnika

Kako su nam potvrdili iz JU „Centar za socijalni rad“ Banjaluka, pomoć i njega u kući ostvaruju se u skladu sa Zakonom o socijalnoj zaštiti Republike Srpske. Trenutno, ova podrška stiže na adrese 70 korisnika, kojima se kroz saradnju sa partnerskom organizacijom mjesečno pruža preko 3.000 sati njege, prilagođene njihovim individualnim potrebama.

Apel 

Subašić ne krije razočarenje stepenom društvene podrške humanitarnim inicijativama, ističući da se društvo sve više dijeli. Njegova vizija je inkluzivno društvo, bez politike, podjela na bogate i siromašne, ili vjerskih i nacionalnih razlika, te društvo u kojem bi javna kuhinja imala dostojanstven dom za sve kojima je potrebna.

Dok nadležni sugerišu da građani mogu pomoći jednostavnim gestovima, poput odlaska u prodavnicu ili apoteku za komšije koji ne mogu izaći, jasna je poruka da je za sistemsko rješenje ovog problema potrebno mnogo više od pojedinačne dobre volje.