Svakom radniku u Srpskoj trebalo bi da bude uplaćeno osiguranje za slučaj povrede na radu, ali osim poslodavaca koji zanemaruju ovu zakonsku obavezu ima i onih koji istekle polise jednostavno "zaborave" u ladici.

Odgovor na pitanje "da li sam osiguran na poslu" jedni saznaju na lakši način, dok drugi drugi na teži i tek nakon ozbilljnije povrede. Neupućeni smatraju da ne moraju svi poslodavci da osiguraju zaposlene, jer se ne bave rizičnim djelatnostima, ali zakon je jasan.

U Inspektoratu Republike Srpske naglašavaju da je poslodavac dužan da kolektivno osigura sve radnike za slučaj nesreće na poslu.

"Kolektivno osiguranje radnika za slučaj nesreće na poslu je univerzalna zakonska obaveza svih poslodavaca, odnosno nije vezana samo za određene djelatnosti", rekli su u Inspektoratu RS za Aloonline.

Da li se računa povreda na putu do posla kao povreda na radu?

Važno je napomenuti da se u povrede na radu ubrajaju i povrede koje se dogode prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, što znači da se nisu dogodile na konkretnom radnom mjestu i nisu u direktnoj vezi sa provođenjem mjera zaštite na radu od strane poslodavca.

"Primjeri takvih povreda su lom ruke radnika zbog leda na trotoaru, pad sa bicikla prilikom dolaska na posao, saobraćajna nezgoda i slično", pojasnili su u Inspektoratu RS.

Prema iskustvu inspektora na terenu, situacije sa poslodavcima su različite zbog čega je, tvrde oni, nemoguće dati univerzalni odgovor o tome koliko poštuju ovu obavezu.

"Inspektori zatiču okolnosti kao što je istekla polisa osiguranja neposredno prije inspekcijske kontrole gdje poslodavac nije blagovremeno reagovao i produžio istu, zatim slučajeve u kojima je dio radnika osiguran, a dio nije, kao i okolnosti u kojima radnik nema regulisan radni status, odnosno radi „na crno“ bez ugovora o radu, te samim tim nije regulisano ni pitanje osiguranja za slučaj nesreće na poslu", pojasnili su za naš portal.

Pozitivno je da su inspektorski izvještaju potvrdili da najveći broj kontrolisanih poslodavaca u Srpskoj osigurava radnike od nesreće na poslu, ali da ima i slučajeva u kojima se utvrdi da nisu ispoštovali ovu zakonsku obavezu.

U slučaju da dođe do povređivanja radnika koji nije osiguran za slučaj nesreće na poslu, u postupku inspekcijskog nadzora inspektor će preduzeti prekršajne mjere prema poslodavcu. Međutim, pitanje eventualne naknade štete radniku i troškova liječenja izlazi van okvira nadležnosti inspekcije rada, odnosno ta prava radnik može potraživati u sudskom postupku.

Ko je dužan da prijavi povredu radnika na poslu?

Ukoliko se radnik teže povrijedi na radu, poslodavac je dužan da odmah, a najkasnije u roku od 24 časa od nastanka, usmeno i pisano prijavi nadležnoj inspekciji rada i nadležnom organu za unutrašnje poslove svaku smrtnu, kolektivnu ili tešku povredu na radu, kao i opasnu pojavu koja bi mogla da ugrozi zaštitu i zdravlje radnika.

"Ova obaveza je u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti na radu poslodavac prema kojem nije propisana obaveza prijavljivanja lakših povreda na radu", istakli su za Aloonline u Inspektoratu.

Bitnost kolektivnog osiguranja radnika, na žalost, ogleda se i u crnoj statistici prema kojoj je u protekle tri godine kod Inspektorata evidentirana 261 teža povreda na radu i 31 povreda sa smrtnim ishodom. Međutim, Inspektorat RS ne vodi posebne statističke evidencije isključivo po pokazatelju da li je povrijeđeno lice bilo osigurano za slučaj nesreće na poslu, tako da su ovi podaci okvirni, te nije poznato koliko zaista radnika u Srpskoj radi bez osiguranja od povrede na radu.

Iza statistike, zakona i inspekcijskih kontrola su stvarni ljudi. Koliko su radnici uopšte informisani o svojim pravima, najbolje pokazuju oprečna iskustva. Dok jedni za propuste saznaju tek kada se desi najgore, drugi na sopstvenom primjeru uvide značaj odgovornog poslodavca.

Biljana T. iz Banjaluke je nakon nesreće koja joj se desila na putu ka poslu saznala da nema kolektivno osiguranje.

"Nisam ni znala da nisam osigurana dok radim. To sam sam tek saznala nakon što sam se vratila sa bolovanja. Nisam ni znala da imam to pravo, dok mi prijateljica nije rekla", ispričala je Biljana za Aloonline.

Ispostavilo se da poslodavac nije bio upućen da je osiguranje isteklo, te je nakon njenog slučaja, odmah je obnovio osiguranje.

Dok je Biljana na teži način naučila lekciju o propustima u sistemu, njen sugrađanin Igor S. imao je drugačije iskustvo koje pokazuje kako stvari izgledaju kada poslodavac brine o bezbjednosti radnika.

"Pretprošle zime sam krenuo na posao kada sam se okliznuo i slomio ruku. Nakon liječenja i okončanja bolovanja dobio sam odštetu, jer smo u firmi kolektivno osigurani", kazao je Igor za Aloonline.

Činjenica je da se neodgovorni poslodavci dovijaju na razne načine kako bi manje platili zakonske obaveze, ali je isplativije platiti osiguranje radnika nego snositi teret nesreće koja se, prije ili kasnije, može desiti svakome.

Dok god odgovor na pitanje "da li sam osiguran" zavisi od toga da li je polisa "zaboravljena u ladici", radnici u Srpskoj će prava učiti na teži način. Zakon je jasan o pravima radnika, a na poslodavcima je da shvate da je cijena nemara uvijek višestruko veća od cijene