U Novoj Biloj krije se prava rijetkost

Dok većina ljudi zna za njemačke ovčare, labradore ili francuske buldoge, malo ko je čuo za Basenjija, jednu od najstarijih pasmina pasa na svijetu. Ovi neobični psi, čiji korijeni sežu duboko u drevnu Afriku, nekada su bili omiljeni i na dvorovima egipatskih faraona, a danas ih je moguće vidjeti i u Bosni i Hercegovini.

U mjestu Nova Bila kod Travnika nalazi se uzgajivačnica Ivana Andrića, gdje žive jedini poznati primjerci ove pasmine. Ono po čemu su Basenjiji posebni jeste činjenica da gotovo nikada ne laju.

Umjesto klasičnog psećeg laveža, ponekad proizvode zvuk sličan jodlanju, zbog čega ih mnogi smatraju jednom od najneobičnijih pasmina na svijetu.

Iako izgledom podsjećaju na elegantne lovačke pse, Basenjiji imaju niz osobina koje ih izdvajaju od drugih pasa.

„Trenutno sam jedini vlasnik pasmine Basenji u Bosni i Hercegovini, a možda i šire. U Srbiji postoje samo dva uzgajivača. Nabavili smo ih u Srbiji, u blizini mađarske granice. To su jako skupi psi, nemaju miris i nekad se ponašaju kao mačke jer sami održavaju higijenu“, priča Ivan.

Upravo ta osobina često iznenadi ljude koji se prvi put susretnu s ovom pasminom. Basenjiji se redovno čiste ližući krzno, baš kao mačke, pa gotovo da nemaju karakterističan pseći miris.

Iako u sebi nose lovačke gene, ne koriste se kao klasični lovački psi. Poznati su po velikoj energiji, znatiželji i tvrdoglavosti.

Pasmina Basenji

„Jako su hiperaktivni i pomalo tvrdoglavi, ali se izuzetno vežu za svog vlasnika“, dodaje Ivan.

Porodični posao pun ljubavi i odricanja

Osim Basenjija, porodica Andrić uzgaja i popularne pomerance, a o psima svakodnevno brinu Ivan, njegov otac i majka Ivanka.

Nedavno su imali i zahtjevan okot jedne ženke koji je završen carskim rezom. Srećom, sve je prošlo bez komplikacija, a majka i štenci danas su dobrog zdravlja.

Posebnu ulogu u cijeloj priči ima Ivanova majka, koja vodi računa o njezi pasa. Kupanje, češljanje, feniranje i uređivanje dio su njene svakodnevice.

Kroz osmijeh kaže da joj kućni ljubimci često oduzimaju više vremena nego što bi očekivala.

„Pomeranci imaju više parfema nego ja“, našalila se Ivanka.

Najviše odlaze u inostranstvo

Iako interesovanje za pse postoji i u Bosni i Hercegovini, Ivan kaže da se najveći broj pasa ipak prodaje kupcima iz inostranstva.

Prema njegovim riječima, mnogi ljudi danas nemaju dovoljno vremena da se ozbiljno posvete kućnim ljubimcima, posebno pasminama koje zahtijevaju mnogo pažnje i aktivnosti.

Uz to, uzgoj pasa nije nimalo jednostavan posao. Hrana, veterinarska njega i administrativne procedure za izvoz predstavljaju značajan trošak, posebno kada su u pitanju rijetke pasmine.

Ipak, porodica Andrić ne razmišlja o odustajanju.

Uprkos brojnim izazovima, kažu da ih ljubav prema životinjama tjera da nastave posao kojim se bave godinama, uvjereni da je riječ o jednom od najljepših i najhumanijih poziva.