Božidar Damjanović (25) iz rodnih Branešaca kod Čelinca krenuo je u nedjelju na zahtjevno hodočašće dugo oko 1.200 kilometara, koje bi, u idealnim uslovima, trebalo da traje oko 45 dana.

Hodočašće u čast heroja

Akcija ima snažnu simboliku, jer je posvećena sjećanju na Dragana Cigana, heroja iz Branešaca kod Čelinca.

Dragan Cigan, otac dvije kćerke, stradao je 2007. godine u Italiji kada je, iako nije bio plivač, skočio u nemirno more kako bi spasio dvoje njemu nepoznate djece.

"Cijela ova priča, hodočašće i humanitarna akcija su u čast i sjećanje na našeg heroja Dragana Cigana", kaže Damjanović za Aloonline.

Kako kaže, motiv za ovaj put pronašao je u svakodnevnim prizorima teškog života ljudi oko sebe.

„Svakodnevno oko sebe gledam majke, očeve i djecu koja mole za pomoć, porodice koje nemaju osnovne uslove za život… Ja ne mogu da sjedim skrštenih ruku i da gledam to“, kaže nam Božidar.

Njegovo putovanje ima jasan cilj, a to je da pomogne socijalno ugroženim porodicama.

„Sa humanitarnom organizacijom ‘Srbi za Srbe’ sam ušao u saradnju jer pratim njihov rad dugo godina i shvatio sam da imamo iste poglede na svijet i da su iskreni u tome što rade“, kaže on.

Humanitarna akcija usmjerena je na pomoć samohranim majkama, višečlanim porodicama i socijalno ugroženima na području Republike Srpske, Srbije i Kosova i Metohije.

Putovanje bez pratnje

Božidar putuje potpuno sam, bez pratnje, što njegov podvig čini još zahtjevnijim.

Želim da idem kao što su naši Sveti nekada išli“, poručuje.

Kako ističe, upravo u tome vidi smisao cijelog hodočašća, ličnu borbu i iskušenje.

Iako je fizički spreman i bavi se sportom cijeli život, Damjanović priznaje da ga je ovaj put stavio na ozbiljan test.

„Ljudi nisu svjesni koliko je to zahtjevan put. Tu ne postoje muškost i hrabrost“, kaže nam Božidar.

Podrška ljudi vraća nadu

I pored svih izazova, ono što ga posebno raduje jeste podrška ljudi koje sreće na putu.

„Mještani mi nude smještaj, hranu, piće… To mi vraća nadu da imamo zdravo društvo“, ističe on.

Dodaje da mu i najmanji znak pažnje mnogo znači. Svaki prolaznik koji mahne, podrži ili poželi sreću.

Humanost kao obaveza svih nas 

Damjanović poručuje da bi svako, ukoliko je u mogućnosti, trebalo da izdvoji makar deset do petnaest dana za neko slično putovanje.

Iako je riječ o izuzetno zahtjevnom i bolnom iskustvu, ističe da ono donosi posebnu vrstu unutrašnjeg mira, snage i uspomena koje ostaju za cijeli život.

Kako kaže, ovakvi putevi predstavljaju način da se čovjek zahvali Bogu za sve što ima i što mu je dato

Na kraju, Božidar šalje jasnu poruku svima.

Svako od nas može da se odrekne nekoliko kafa ili kutije cigareta i pomogne svojoj braći i sestrama.”

Ističe da često reagujemo tek kada problem dođe do nas.

„Moramo da mislimo na druge prije nego sto muka zakuca na naša vrata“, zaključuje.

Sva prikupljena sredstva biće usmjerena preko Humanitarne organizacije Srbi za Srbe, koja će ih dalje distribuirati višedetnim porodicama.

Prilikom uplate obavezno je navesti svrhu: „Hodočašće za višedetne porodice“, jer bez toga uplata neće imati pravilnu namjenu.