EVL nanosi štetu republičkom budžetu i doprinosi maloljetničkom kockanju

PROMO | Biznis ∙ 18.02.23 19:00 ∙ 0

Od osnivanja, „Elektronska video lutrija“, koja je u većinskom vlasništvu Lutrije RS, donosi više štete nego koristi i većinskom vlasniku i republičkom budžetu

FOTO/PRINTSCREEN

Iako od prvog dana poslovanja uživaju povlašćeni položaj zbog bliskosti vlastima, ni dio zarađenog novca ne vraćaju kroz uplatu poreza u republički budžet, već ga namjenski troše na nabavku dodatnih aparata i plaćanje usluga prema drugim državama. Time nastavljaju da guraju u propast Lutriju RS, pune svoj i nanose nemjerljivu štetu budžetu Srpske, ali i omladini jer doprinose maloljetničkom kockanju.

U odnosu na sve ostale legalne priređivače igara na sreću, njihova zarada je mizerna, a samim tim i porez koji uplaćuju državi. Na kraju prošle godine imali su neto dobit od 1,2 miliona evra, čime su sa samo 4 % učestvovali u ukupnoj zaradi svih priređivača. Ipak, od ukupnog prihoda svih priređivača, u EVL kasu slilo se 11%.

Ni podaci o broju zaposlenih ne idu im u korist. Na kraju 2021. godine imali su samo 25 radnika, što je samo 1% od ukupnog broja zaposlenih u ovoj industriji u RS. Dakle, svi ostali priređivači isplatili su neuporedivo više novca na ime plata, poreza i doprinosa za preostalih 99% uposlenih u ovoj branši.

Uprkos činjenici da je povlašćena u priređivanju elektronskih igara, na koje plaća samo 5 odsto poreza, EVL ne samo da ne ispunjava svoje obaveze prema državi, već je svojevremeno ostala dužna da isplati dividendu Lutriji RS. Zbog toga je republička Lutrija, koja je i osnovala EVL, morala više puta da se zadužuje. I to je samo jedan od primjera kako u propast vode republičko preduzeće i štete republičkom budžetu.

Koliko su takvim poslovanjem prihodovali, a koliko uplatili u kasu budžeta Srpske, u odnosu na ostale priređivače, zvanično nije poznato jer nadležni ne otkrivaju strukturu prihoda od naknada za priređivanje igara na sreću, odnosno koliko je učešće EVL u ukupnoj sumi. Time se prikriva poslovni debakl ovog preduzeća, ali i dokazi o tome koliko štete EVL nanosi državnom budžetu. Ipak, prema procjenama finansijskih analitičara prihodovali su samo 2-3 % u budžet.

O kolikom stepenu nelojalne konkurencije se radi, svjedoči činjenica da ostali priređivači, za razliku od EVL, na elektronske igre ne plaćaju 5 %, već čak minimalno 20% poreza.

EVL je oslobođena i plaćanja jednokratnih licenci koje automat klubovi plaćaju 10.000 maraka, a kladionice 3.000 KM. Uz sve to, tu je i zakonski monopol gdje se osim njih niko ne može baviti elektronskim igrama na sreću. Od njih država ne traži ni posebne uslove za postavljanje terminala koje, bez ikakvih ograničenja, mogu da postave gdje, koliko i kako hoće.

Tu povlasticu iskoristili su da postave više od 2.900 terminala u preko 900 kafića u kojima, bez ikakve kontrole, kockaju maloljetnici.

Zauzvrat, EVL državi ne vraća ni zakonski minimum kroz uplatu poreza. Time država ne štiti svoj, nego privatni i strani kapital. Ujedno, doprinose sve bržoj propasti Lutrije RS, te dovode u pitanje poslovanje legalnih priređivača- čijim gašenjem bi državi vremenom bili smanjeni konstantni prihodi, a čitavo poslovanje u industriji igara na sreću prešlo u sivu i crnu zonu.

Za to vrijeme legalni priređivači igara na sreću u Srpskoj, uprkos nelojalnoj konkurenciji, bez povlastica uredno posluju. Oni izmiruju sve svoje obaveze prema radnicima i državi uplaćujući neuporedivo više na ime poreza, a ulazak u njihove objekte maloljetnicima nije dozvoljen.

BONUS VIDEO: