Vuters je dvije godine nakon otkrića obavijestio lokalne vlasti, poslije čega su organizovana podvodna istraživanja i pripreme za izvlačenje. U akciji su učestvovali hrvatski arheolozi, ronioci i drugi stručnjaci.

Antički sportista sa strigilom

Statua pripada skulpturalnom tipu poznatom kao Apoksiomen, nazvanom prema grčkom glagolu koji se odnosi na struganje i čišćenje. Antički sportisti su nakon vježbanja i takmičenja sa tijela uklanjali ulje, znoj i prašinu zakrivljenim metalnim strugačem, poznatim kao strigil.

Skulptura pronađena kod Lošinja prikazuje sportistu u tom kontekstu. Arheolog Nenad Cambi ponudio je preciznije tumačenje položaja njegovih ruku, prema kojem sportista više ne čisti svoje tijelo, već sam strigil nakon upotrebe.

Budući da strigil nije sačuvan uz statuu, ovo tumačenje nije moguće u potpunosti potvrditi.

Skulptura je visoka 192 centimetra i pronađena je u izuzetno očuvanom stanju. Nedostaje joj mali prst lijeve ruke, dok oči, prvobitno izrađene od posebnog materijala i umetnute u očne duplje, nisu sačuvane. Na desnom stopalu ostao je i dio originalnog bronzanog postolja.

Ovakav stepen očuvanosti posebno je značajan jer su velike antičke bronzane statue danas veoma rijetke. Bronza je tokom vijekova često pretapana i ponovo korištena za izradu drugih predmeta.

Kako je završio na dnu Jadrana?

Tačna godina nastanka skulpture nije utvrđena. Apoksiomen se najčešće datira u kasnohelenistički period, odnosno u drugi ili prvi vijek prije nove ere, dok se stariji grčki prototip kojem pripada ovaj skulpturalni tip smješta oko sredine četvrtog vijeka prije nove ere.

Nije poznato ni ko je izradio primjerak pronađen kod Lošinja, niti u kojoj radionici. Među stručnjacima ne postoji saglasnost o autorstvu izvornog prototipa, zbog čega nije opravdano skulpturu jednostavno pripisivati nekom od slavnih grčkih vajara, poput Lizipa.

Ni okolnosti pod kojima je završila u moru nisu razjašnjene. Podvodna istraživanja donijela su pojedine antičke nalaze, među kojima su dijelovi amfora i dio olovnog sidra, ali nije otkriven arheološki sklop koji bi pouzdano pokazao kojoj je brodskoj olupini statua pripadala.

Jedna od hipoteza jeste da je bila teret na rimskom brodu i da je tokom nevremena završila u moru, možda čak i namjerno izbačena kako bi se plovilo rasteretilo. Razmatrana je i moguća veza sa rimskim brodolomom kod Svetog Petra na Iloviku, ali ni ta pretpostavka nije potvrđena.

Mišje gnijezdo u unutrašnjosti statue

Jedan od najneobičnijih tragova prošlosti Apoksiomena pronađen je u njegovoj šupljoj unutrašnjosti. Restauratori su otkrili ostatke gnijezda malog glodara, vjerovatno miša, napravljenog uglavnom od stabljika i listova trava, ali i lovorovog lišća, sjemenki i drugih biljnih ostataka.

Arheobotaničkom analizom identifikovano je 818 pojedinačnih biljnih ostataka iz 39 taksona. Nalaz pokazuje da se statua određeno vrijeme morala nalaziti na mjestu dostupnom životinji koja je u njenoj unutrašnjosti napravila gnijezdo.

Organski materijal pružio je i važan hronološki trag. Radiokarbonsko datiranje tri uzorka iz unutrašnjosti pokazalo je vremenski raspon od 100. godine prije nove ere do 250. godine nove ere.

Ovaj rezultat ne određuje vrijeme nastanka skulpture niti trenutak njenog potonuća, već starost organskog materijala koji je dospio u nju dok se još nalazila na kopnu. Ipak, pruža dragocjen podatak o njenoj prošlosti.

Šest godina restauracije

Nakon izvlačenja počeo je dug proces spasavanja skulpture. Bilo je potrebno ukloniti soli, naslage i morske organizme koji su se nakupili tokom njenog boravka u Jadranu. Radovi u Hrvatskom restauratorskom zavodu počeli su 2000. godine i trajali šest godina.

Rendgenski i gama-radiografski snimci pokazali su da statua nije izlivena iz jednog komada. Pojedini dijelovi tijela izrađeni su zasebno, a zatim spojeni, dok su na bronzi uočene i brojne antičke zakrpe i popravke.

Restauracija je tako otkrila i detalje o načinu rada majstora koji su skulpturu izradili prije više od dvije hiljade godina.

1

Izložen u svjetskim muzejima

Nakon restauracije, Apoksiomen je od 2006. godine izlagan u Hrvatskoj i inostranstvu, između ostalog u muzejima u Firenci, Parizu, Los Anđelesu i Londonu.

U Malom Lošinju je 30. aprila 2016. godine otvoren Muzej Apoksiomena, posebno uređen za trajno izlaganje bronzanog sportiste pronađenog u obližnjem moru.

Priču o ovom arheološkom otkriću donosi portal „Dnevno.hr“, u okviru serijala „Najveća arheološka otkrića Hrvatske“, koji obuhvata deset priča o nalazištima i predmetima koji su pomogli u rekonstrukciji prošlosti – od praistorije do srednjeg vijeka, piše Dnevno.hr.