Međutim, malo ko zna da na površini našeg prirodnog satelita već više od 20 godina počiva jedan čovjek. Riječ je o čuvenom astrogeologu Judžinu Šumejkeru, naučniku čije je ime poznato daleko izvan stručnih krugova, a čija je životna priča ispunjena velikim dostignućima, naučnom strašću i nevjerovatnim obrtima sudbine.

Judžin Šumejker je rođen u Los Anđelesu 1928. godine, a još od ranog djetinjstva bio je opčinjen zvjezdanim nebom i maštao o putovanjima na druge planete. Bio je izuzetno talentovan mladić, pa je već sa 19 godina diplomirao na prestižnom Kalifornijskom tehnološkom institutu, nakon čega je obrazovanje nastavio na Prinstonu, usmjerivši se na geologiju i planetologiju.

Njegovi rani naučni radovi trasirali su put čitave njegove karijere, jer je neumorno tragao za vezama između procesa koji se dešavaju na Zemlji i pojava na drugim nebeskim tijelima. Vremenom je postao jedan od glavnih utemeljivača nove naučne discipline pod nazivom astrogeologija, koja se bavi proučavanjem strukture i istorije nastanka površina planeta i njihovih satelita, pa je njegova strast prema istraživanju pokazala koliko nauka može pomjerati granice ljudskog saznanja.

Kada su Sjedinjene Američke Države pokrenule ambiciozni program Apolon sa ciljem sletanja na Mjesec, Šumejker se našao u samom centru istorijskih dešavanja. Rukovodio je stručnim timom koji je izradio prvu geološku kartu Mjesečeve površine, što je bilo od presudnog značaja za izbor lokacija sletanja i pripremu samih posada.

On je lično obučavao astronaute u Meteoritskom krateru u Arizoni, učeći ih kako da prepoznaju ključne geološke uzorke i rade u uslovima smanjene gravitacije. Kolege su često isticale da je imao redak dar da najsloženije naučne pojmove objasni kroz jednostavna i praktična uputstva. Stalno je naglašavao da astronauti moraju do tančina razumjeti tlo po kome hodaju da bi uspješno obavili misiju na drugoj planeti.

Ipak, sam Šumejker nikada nije poletio u kosmos zbog zdravstvenih i medicinskih ograničenja, što je do kraja života nosio kao veliku ličnu tugu.

Porodica, veliko otkriće komete i teška tragedija

Pored neprekidnog naučnog rada, Judžin je imao i bogat privatni život u kome mu je najveći oslonac bila supruga Kerolin. Njih dvoje su proveli decenije u skladnom braku, dijeleći ne samo svakodnevicu već i veliku strast prema istraživanjima, pa su zajedno učestvovali u brojnim naučnim ekspedicijama.

U njegovom timu saradnika bili su i cijenjeni astronomi Eleonora Helin i Dejvid Levi. Upravo u saradnji sa Levijem, Šumejker je 1993. godine napravio otkriće koje mu je donijelo svjetsku slavu, kada su uočili kometu koja je ponijela naziv Šumejker-Levi. Ovo otkriće bilo je istorijsko jer su naučnici po prvi put imali priliku da uživo posmatraju kako se jedno nebesko tijelo raspada na fragmente i udara u površinu Jupitera, ostavljajući ogromne tragove na tom gasnom gigantu. Za svoj rad dobio je brojna priznanja, uključujući medalju Baringer 1984. godine i Nacionalnu medalju za nauku SAD 1992. godine.

Ni u poznijim godinama njegov istraživački duh nije jenjavao, pa je postavio sebi novi cilj da pronađe sve velike meteoritske kratere na Zemlji kako bi pomogao čovječanstvu da se pripremi za eventualne prijetnje iz svemira. Zbog toga su on i njegova supruga Kerolin u ljeto 1997. godine otputovali u Australiju radi istraživanja kratera u pustinjskim predjelima.

Nažalost, sudbina je imala tragičan obrt, pa je na putu u blizini grada Alis Springs njihov automobil doživio tešku saobraćajnu nesreću u sudaru sa drugim vozilom. Judžin Šumejker je poginuo na licu mjesta u 69. godini života, dok je njegova supruga Kerolin preživjela sa teškim povredama.

Ispunjenje životnog sna i vječni počinak na Mjesecu

Nakon tragične pogibije, njegove kolege iz agencije NASA sjetile su se anegdote i šale koju je Šumejker često ponavljao tokom života, govoreći da, ako mu već nije suđeno da ode na Mjesec dok je živ, volio bi da ga tamo sahrane.

Američka svemirska agencija odlučila je da ispuni njegovu najveću želju i oda mu najvišu počast. Njegovo tijelo je kremirano, a dio pepela pažljivo je smješten u posebnu polikarbonatnu kapsulu na kojoj su urezani njegov portret i godine života.

Ova kapsula je 1998. godine postavljena na svemirski aparat Lunar Prospektor. Nakon što je letjelica uspješno završila svoju istraživačku misiju, 31. jula 1999. godine usmjerena je ka površini Mjeseca. Kapsula sa pepelom slavnog naučnika razbila se o mjesečevo tlo, tačno tri decenije nakon istorijskog leta Apolona 11. Tako je san Judžina Šumejkera konačno postao stvarnost, a on je ostao upisan u istoriji kao jedini čovjek koji je sahranjen na Mjesecu.

(Žena)