Kada je Aleksej Arhipovič Leonov preminuo 11. oktobra 2019. godine, svijet ga je ispratio kao legendu sovjetskog svemirskog programa i prvog čovjeka koji je izašao u otvoreni svemir. Njegovo ime ostalo je zauvijek upisano u istoriju istraživanja kosmosa, a njegova hrabrost i dostignuća učinili su ga jednim od najpoznatijih kosmonauta svog vremena.
Međutim, prema priči koja se kasnije proširila, samo nekoliko dana nakon njegove smrti porodica je navodno u njegovom stanu u Ščukinskoj ulici pronašla nešto što je otvorilo potpuno drugačiju i mnogo misteriozniju priču o njegovom životu.
U jednoj skrivenoj fioci navodno su se nalazile stara sveska u kožnom povezu i kaseta sa neobičnom porukom:
"Otvoriti 10 godina nakon moje smrti."
Porodica, međutim, navodno nije čekala toliko dugo.
Prve stranice sveske, prema ovoj priči, bile su ispisane drhtavim rukopisom:
"Ono što sam vidio 18. marta 1965. godine promijenilo je sve. Oprostite mi, drugovi, zbog pola vijeka ćutanja, ali zakleo sam se. Sada, kada nemam šta da izgubim osim sjećanja, moram da kažem istinu, jer se vraćaju."
Tako počinje priča koja se predstavlja kao lična ispovijest slavnog kosmonauta i navodni zapis o susretu koji je, prema toj verziji događaja, decenijama bio skrivan od javnosti.
Tajanstveni znak sa Bajkala
Prije nego što je postao kosmonaut, Leonov je odrastao u Sovjetskom Savezu, a njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno teškim vremenima i oskudicom.
Prema misterioznoj priči koja prati njegove navodne dnevnike, još kao dječak doživio je događaj koji ga je zauvijek obilježio.
Zimi 1947. godine, kada je Bajkalsko jezero bilo zaleđeno, trinaestogodišnji Aleksej i njegovi prijatelji navodno su ugledali tri svjetleće kugle kako se polako spuštaju prema površini jezera.
Jedan snop svjetlosti navodno je prešao preko dječaka i zaustavio se upravo na Alekseju.
Prema priči, tada je osjetio neobičnu toplotu koja mu se širila tijelom, a zatim je u mislima čuo glas:
"Završićeš tamo gdje smo mi. Zapamti to."
Njegovi prijatelji navodno se kasnije nisu sjećali događaja na isti način. Leonov je, međutim, prema ovoj verziji priče, sačuvao mali komad metala koji je nekoliko dana neobično svijetlio u mraku.
Kasnije je tajanstvena bića iz svojih navodnih zapisa nazivao "Posmatračima".
Izbor za kosmonauta i navodni tajni protokoli
Početkom šezdesetih godina Leonov je izabran među grupu pilota koji su prošli rigoroznu selekciju za sovjetski svemirski program.
Prema priči koja se pripisuje njegovim navodnim zapisima, upravo su tokom medicinskih i psiholoških ispitivanja stručnjaci posebnu pažnju obratili na njegove ranije tvrdnje o neobičnom objektu koji je navodno vidio tokom noćnog leta.
Navodno je zbog toga pozvan na razgovor u Moskvu.
Tamo je, prema ovoj verziji događaja, prvi put čuo za tajni protokol koji je trebalo da se primjenjuje u slučaju susreta sa nepoznatim objektima ili mogućim oblicima vanzemaljskog života.
U navodnim dokumentima pominjala se i šifra "Zarja-Ekstra", koja je, prema priči, trebalo da označi mogući kontakt.
"Akvarijum" i misteriozni eksperimenti
Jedan od najzanimljivijih dijelova ove priče odnosi se na navodni tajni objekat u blizini Zvjezdanog grada, koji je među kosmonautima navodno bio poznat kao "Akvarijum".
Prema legendi, tamo su izvođeni eksperimenti sa različitim zvučnim frekvencijama i senzornom izolacijom, sa ciljem da se ispita kako čovjek reaguje na nepoznate stimuluse.
Leonov je navodno bio smješten u izolovanu komoru.
Tada je, prema njegovom navodnom zapisu, ponovo čuo isti glas koji je čuo kao dječak pored Bajkalskog jezera:
"Uskoro ćeš doći kod nas."
Navodno je kasnije crtao ono što je vidio u svojim vizijama – neobične gradove, ogromne kupole i bića koja su izgledala kao da su sačinjena od svjetlosti.
Četiri minuta radio-tišine
Najdramatičniji dio priče smješten je u 18. mart 1965. godine, kada je Leonov postao prvi čovjek koji je izašao u otvoreni svemir.
Zvanično je poznato da je tokom istorijske šetnje imao ozbiljne probleme jer se njegovo svemirsko odijelo naduvalo zbog pritiska, zbog čega mu je bilo izuzetno teško da se vrati u kapsulu.
Međutim, misteriozna verzija priče tvrdi da se tada dogodilo još nešto.
Navodno je Leonov nekoliko minuta prekinuo redovnu komunikaciju sa Zemljom.
U svom navodnom dnevniku opisao je svjetleći objekat koji se pojavio u blizini svemirskog broda.
Prema toj priči, navodni zapis glasi:
"Vidim to, ali ne mogu da vjerujem... Ovdje su, veoma blizu..."
Dalje se pominju neobični prizori, informacije koje su mu navodno "prenete direktno u um", planeta sa tri sunca i gradovi koji su izgledali kao da su napravljeni od kristala.
Navodno su se ta bića predstavila kao "Čuvari".
Najzanimljivije je to što priča tvrdi da su Leonovu pokazali dvije moguće budućnosti Zemlje – jednu koja vodi ka samouništenju i drugu koja podrazumijeva ujedinjenje čovječanstva.
Navodni projekat "Kontakt"
Po povratku na Zemlju, prema ovoj misterioznoj verziji događaja, Leonov je navodno saslušavan na najvišem državnom nivou.
U priči se pominju sovjetsko rukovodstvo, vojni vrh i KGB, kao i navodni tajni projekat pod nazivom "Kontakt".
Cilj tog projekta, prema legendi, bio je da se pronađu odgovori na pitanja koja je otvorio navodni susret u svemiru.
Leonov je, navodno, dobio zadatak da u slučaju ponovnog pojavljivanja „Posmatrača“ bude jedan od ljudi koji će pokušati da uspostave komunikaciju.
U priči se pominje i misteriozni kristal nepoznatog porijekla koji je navodno čuvan u tajnoj laboratoriji.
Apollo–Sojuz i novi susret
Godine 1975. dogodila se istorijska misija Apollo–Sojuz, prva zajednička svemirska misija Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
Zvanično, ona je predstavljala važan simbol saradnje dvije tada suprotstavljene supersile.
Misteriozna priča, međutim, tvrdi da se upravo tokom te misije dogodio još jedan neobičan susret.
Navodno se u blizini letjelica pojavio nepoznati disk prečnika oko 30 metara.
Prema legendi, Leonov je pokušao da mu se približi, a unutra je ponovo navodno ugledao "Posmatrače".
Oni su mu, kako se tvrdi, pokazali dvije moguće budućnosti Zemlje – samouništenje ili ujedinjenje čovječanstva.
Navodno su mu tada poručili: "Imate vremena do 2027. godine. Velika konvergencija."
Prema istoj priči, Leonovu je tada predat neobičan kristalni predmet koji je trebalo da bude aktiviran kada čovječanstvo bude spremno za sljedeću fazu kontakta.
Leonovljeve slike kao navodna šifra
Poznato je da je Leonov bio talentovan umjetnik i da se tokom života bavio slikarstvom.
Njegove slike svemira postale su dio njegovog umjetničkog nasljeđa.
Međutim, misteriozna verzija priče tvrdi da njegove slike nisu bile samo umjetnička djela.
Navodno su sadržale skrivene simbole, zvjezdane mape i kodove koji su predstavljali pokušaj da se određene informacije prenesu bez direktnog izgovaranja onoga što je navodno znao.
Prema toj priči, samo nekolicina ljudi bila je upoznata sa njihovim navodnim "skrivenim značenjem".
Posljednje upozorenje
Navodno je tokom devedesetih godina Leonov napravio audio-snimak koji je trebalo da bude objavljen nakon njegove smrti.
U njemu je, prema priči, ostavio poruku: "Oni nisu neprijatelji. Oni su baštovani. A mi smo mladi izdanci koji mogu ili da procvjetaju ili da uvenu. Izbor je naš."
U svojim navodnim završnim bilješkama posebno je izdvojio 2027. godinu kao moguću prekretnicu.
Prema toj verziji priče, čovječanstvo bi moralo da prevaziđe podele, ratove i prijetnju nuklearnim oružjem kako bi bilo spremno za ono što je navodno trebalo da uslijedi.
Poruka ostavljena budućim generacijama
Priča dalje tvrdi da je Leonov svojoj kćerki Oksani ostavio dnevnike u kojima je opisivao navodne kasnije susrete sa "Posmatračima", kao i skice tehnologija koje su, prema njegovom navodnom tumačenju, bile vjekovima ispred ljudskog razvoja.
Na kraju je navodno zapisao:
"Ja, Aleksej Arhipovič Leonov, sa punom odgovornošću izjavljujem: vanzemaljski život postoji. Sreo sam predstavnike druge civilizacije. Upozorili su čovječanstvo na opasnost koja dolazi. Ujedinite se, okončajte ratove, gledajte prema svemiru, a ne jedni u druge kroz nišane. Ovo je moja poruka budućim generacijama."
Odjek misterije
Posebno intrigantan dio legende jeste tvrdnja da se nakon Leonovljeve smrti dogodio neobičan fenomen.
Prema toj priči, na kupolama pojedinih planetarijuma pojavili su se svjetleći krugovi koji su formirali neobičan obrazac, uz datum 27. oktobar 2027. godine.
Priča čak tvrdi da se navodno mjesto budućeg susreta poklapa sa područjem povezanim sa istorijskim letom Voshoda 2.
Ipak, važno je naglasiti da za ovakve tvrdnje nema pouzdanih istorijskih dokaza, niti su opisani tajni dnevnici, kontakti sa vanzemaljskom inteligencijom i navodni projekat "Kontakt" potvrđeni u relevantnim istorijskim izvorima.
Ono što jeste neosporno jeste da je Aleksej Leonov bio pionir istraživanja svemira, prvi čovjek koji je izveo svemirsku šetnju i čovjek koji je iza sebe ostavio izuzetno zanimljivo svjedočanstvo o najdramatičnijim trenucima ranog svemirskog programa.
A priča o tajnim zapisima, "Posmatračima" i upozorenju za 2027. godinu ostaje upravo ono što jeste – misteriozna legenda koja se godinama prepričava i koja, zbog svoje neobične radnje, više podsjeća na scenario naučnofantastičnog filma nego na potvrđeni dio istorije.
(Stil)
Komentari (0)