Ovaj datum ima korijene u prastarim paganskim običajima, koji su vijekovima oblikovali način na koji ljudi dočekuju proljeće, život i obnovu. Istoričarka Dijana Vasiljević za Ona.rs otkriva drevna značenja ovog praznika, od keltskih rituala, preko germanskih vjerovanja, do slovenskih tradicija koje i danas žive kroz običaje poput uranka i Đurđevdana.

Paganski korijeni Prvog maja

Prvi maj, poznat i kao Međunarodni praznik rada, ima duboke korene u paganskim običajima, koji sežu u duboku prošlost, od antičke Grčke, preko rimskih i germanskih pa do slovenskih običaja. Posebno se ističe u keltskom festivalu Beltane, koji se i danas tradicionalno obilježava 1. maja, i Valpurgijskoj noći, koju će čak čuveni Gete opjevati u svom nevjerovatnom Faustu.

Grčke i keltske svetkovine proljeća

Stari Grci su proslavljali Prvi maj u čast boginje Maje, po kojoj i ovaj mjesec nosi naziv do danas, a svetkovine su bile posvećene preporodu i blagostanju. Po starim običajima, u ranu zoru se odlazilo u šumu, gdje se, uz pjesmu i igru, sjeklo majsko drvo, donosilo u selo i postavljalo na trgu ili centralnom dijelu mjesta i kitilo raznim cvijećem i ukrasima. U keltskim i germanskim običajima, majsko drvo je ukrašavano i trakama koje su se plele oko njega i oko kojih su se izvodili ritualni plesovi.

Kuće, vrata i prozori su se ukrašavali žutim i bijelim cvećem, poput jagorčevine i gloga, koje je simbolizovalo vatru i sunčevu energiju, dok su se hrana i piće ostavljali kao ponude vilama kako bi se osigurala njihova naklonost i zaštita usjeva i stoke.

Međutim, ono po čemu je ovaj praznik najpoznatiji jeste tzv. Valpurgijska noć, nazvana po hrišćanskoj svetiteljki Valpurgiji, zaštitnici od vještica i vradžbina, koja se dešava u noći između 30. aprila i 1. maja. Vjerovalo se da su u ovoj noći granice između svetova tanke, pa su duhovi i natprirodna bića mogli lakše komunicirati s ljudima.

Prema vjerovanjima, vještice su tada napuštale svoja skrovišta i okupljale se na visokim mjestima, poput zloglasne planine Brocken u Njemačkoj. Tamo, među oblakom dima i iskrama, igrale su svoje sabate, prizivale sile prirode i slavile dolazak nove sezone. I dok je noć odmicala, vjerovalo se da se svijet duhova i ljudi prepliće. Vještice, vile, duhovi predaka, pa čak i oni izgubljeni između svjetova – svi su mogli da se kreću među živima. U mnogim mjestima, ljudi su ostavljali darove vilama na pragovima svojih kuća – mlijeko, med, kolače – da ih umire i obezbijede sreću za predstojeće mjesece.

Moć jutarnje rose

A kada bi zora napokon svanula, dolazilo je vrijeme najnežnijeg čuda: jutarnje rose. Stari narodi su vjerovali da će oni koji se umiju rosom skupljenom na Beltane ili Valpurgijsko jutro zadržati mladost, zdravlje i ljepotu kroz cijelu godinu. Tako su žene i djevojke, još u polusnu, izlazile u polja, prstima kupile biserne kapljice sa svježeg cvijeća i umivale lica, noseći sa sobom tiho obećanje proljeća.

Današnje obilježavanje Valpurgijske noći

Danas se Valpurgijska noć obeležava širom Evrope kroz različite običaje. U Njemačkoj (Brocken, Harc), ljudi se oblače u kostime vještica i demona, pale velike vatre i učestvuju u plesovima i festivalima. U Češkoj (Pálení čarodějnic) se prave lutke sa likom vještica koje se spaljuju na lomačama, uz pjesmu, ples i okupljanje zajednice. U Švedskoj (Valborg), studenti i građani se okupljaju oko vatri, pjevaju tradicionalne pjesme i slave dolazak proljeća.

Kod nas, Prvi maj je postao mjesto tradicionalnog ranog okupljanja ljudi po raznim šumama ili parkovima u ranu zoru, koju zovu prvomajski uranak, a koji itekako ima odlike ovih paganskih elemenata. Mi ćemo, kao slovenski narodi, proslavljati ove praznike 6. maja, na Đurđevdan, ali sa istim značenjem i sličnim običajima.

Sjećanje na vječiti krug života

I dok vatre plamte i vetrovi šapću drevne priče, možda i danas, u ovoj noći kad sjenke plešu, svijet još uvijek pamti vreme kada su ljudi, duhovi i vile zajedno slavili vječiti krug života.