Iako su godine braka bile ispunjene lepim trenucima, radostima i brojnim izazovima, osjećam da je sada pravo vrijeme da napravim iskorak ka samostalnosti. Želim da živim svoj život onako kako to ja želim, bez obzira na sve dosadašnje obaveze i kompromise.

Sa šezdeset i nešto godina, prvi put osjećam potrebu da budem svoja, da se oslobodim okova bračnih i ostvarim se kao žena koja živi bez ograničenja. Brak, koji je bio temelj mog života više od četiri decenije, sada je postao teret, nešto što moram da skinem s ramena kako bih sebi omogućila da živim autentično i u potpunosti.

Život sa istim partnerom, godinama u istim rutinskim okolnostima, donosi stagnaciju i često neostvarene želje. Sada želim da istražim svoje potencijale, da ponovo otkrijem ko sam, da putujem, upoznajem nove ljude, a najvažnije – da se ponovo osjećam živom. Želim da se bavim stvarima koje su mi u prošlosti bile nedostižne, da se posvetim sebi i svojoj sreći.

Razvod nije korak koji sam donijela olako. Prošla sam kroz dug proces razmišljanja i samoproučavanja, kako bih bila sigurna da je ovo pravi korak za mene, ali i za mog bivšeg supruga. Ovaj put je rezultat unutrašnje potrebe da se oslobodim i živim za sebe.

U braku sam bila od svoje 22. godine i sada, poslije toliko vremena, dolazi trenutak kada želim da živim slobodno. Iako sam bila posvećena porodici, sada želim da sebe stavim na prvo mjesto. Moji razlozi za razvod su jednostavni i iskreni: ne želim više da se obavezujem na obaveze koje me iscrpljuju i ograničavaju. Ne želim da budem odgovorna za stvari koje me ne ispunjavaju – poput pranja prljavih čarapa ili pripremanja obroka koji nisu za mene. Želim da mirišem na skup parfem, a ne na prženje hrane.

Neću više da brinem gdje je moj muž, da li je izašao sa društvom, da li je otišao na pivo i zaboravio na sve obaveze kod kuće. Sada je vrijeme da se posvetim sebi i svojoj djeci, da istražim nove hobije, da budem žena koja se više ne povinuje tuđim željama i potrebama. Ne želim da budem dio odnosa u kojem me partner podržava samo kada to njemu odgovara, a druge stvari ignoriše.

Možda zvuči drastično, ali osjećam da mi je ostalo još samo desetak godina koje želim da provedem u miru, u slobodi, bez stresa i ograničenja koja su me do sada sputavala. Prošlost više ne želim da nosim, želim da živim za sebe.