Nekadašnja upravnica Ateljea 212, čuvena Mira Trailović rođena je na današnji dan. O njoj i onome što je uradila za srpsku kulturu moglo bi se danima pričati.

Rođena je u Kraljevu, u uglednoj prodici profesora francuskog jezika - Radmile i Andrije Milićevića. Majka Radmila, pisao je Jovan Ćirilov kasnije, bila je jedina osoba koje se Mira Trailović plašila. Krupna žena, autoritativne pojave. Baba Katarina bila je dvorska dama kraljice Natalije Obrenovića.

Za razliku od Mire, njenoj majici nisu imponovali bogataši, ona ih je prezirala. Ostala je kao djevojčica siroče i odrasla je u domu za siročad pored bogatih rođaka. Sa druge strane Mira je obožavala milionere, pisao je Jovan Ćirilov.

"Moji roditelji su željeli da studiram nešto konkretno, a pod tim su podrazumijevali da budem ljekar, advokat ili inženjer. Slijedila sam ih, jer je to bila njihova želja. Počela sam da studiram tehnologiju, pa arhitekturu, pa građevinu, pa istoriju umjetnosti... Diplomirala na muzičkoj akademiji. Na kraju sam sebi našla svoje mjesto u pozorištu. Slijedila sam svoj impuls, koji je bio duboko u meni, a govorio mi je da treba da se bavim pozorištem", rekla je svojevremeno Mira u jednoj emisiji.

Tako je postala najpoznatije lice domaćeg teatra. Zvali su je "Buldožer u bundi" i oslovljavali je sa "gospođa" čak i kada su sve druge bile "drugarice".

"Miru sam upamtila kao ženu buldožer. Imala je veliku moć predviđanja. Umijela je da "hendluje" razne događaje oko pozorišta. Znala je kako da se bori protiv zabrana. U to vrijeme su htjeli da ugase neke predstave, a Mira nije dala da se zabrane, i te koje su bile zabranjene znala je kako da vrati na scenu", rekla je ranije za Kurir Gorica Popović.

Duže od dve decenije vodila je avangardno pozorište Atelje 212. Na scenu je postavljala i ono što se ne smije, Bitefom je dovela svijet u Beograd, a srpske glumce upoznala je sa svijetom. Mira Trailović je otvorila Bitef teatar 3. marta 1989. godine.

U prvom redu često je sjedila drugarica Jovanka Broz, a gospođa rodom iz Kraljeva umijela je i sa drugovima i sa gospodom. I sa intelektualcima i sa običnim svijetom. Dobitnica je Oktobarske i Sedmojulske nagrade, čak i francuskog odlikovanja Legije časti.

Predstava "Čekajući Godoa", Semjuela Beketa, pedesetih godina 20. vijeka bila je zabranjena u Beogradskom dramskom pozorištu. Ali, postavljena je na daske Ateljea 212, zahvaljujući Miri Trailović.

"Sjećam se kritika naših uglednih kritičara, koji su to nazvali beketanjem i onih koji su vidjeli kao početak jednog novog teatra", rekla je svojevremeno Mira.

Na njen šarm gotovo je bilo nemoguće ostati imun, a divna anegdota vezuje se njenog supruga Dragoljuba Gucu Trailovića.

"Mlada je bila. Htjeli su da je prime u SKOJ. Na sastanku je jedan mladi čovjek ustao i rekao: "Ako ta drugarica bude primljena u našu organizaciju, ja istog trenutka izlazim". Na to je Mira rekla: "Eh, mali platićeš ti meni ovo". I platio je. Postao je njen muž. To je bio Dragoljub Guca Trailović, inače dugogodišnji novinar Politike", rekao je Ivan Caci Mihailović u Oko magazinu.