Među njima se posebno izdvaja vjerovanje da slomljeno ogledalo donosi sedam godina nesreće.

Korijeni priče o ogledalu sežu daleko u prošlost, još iz antičkog doba. Egipćani su već tada davali mističnu vrijednost svom odrazu, smatrajući ga fragmentom duše. Grci su preuzeli ovo vjerovanje, dok su ga Rimljani učvrstili dodajući detalj o sedam godina.

Oni su vjerovali da je ljudski život podijeljen u sedmogodišnje cikluse: nakon tog perioda zdravlje i sreća se obnavljaju. Upravo zato, lomljenje ogledala značilo je privremeno oštećenje duše, sa mogućnošću obnove tek po završetku ciklusa.

Postoji i materijalni aspekt, daleko manje duhovni.

Do 19. vijeka ogledala su se pravila sa živinim amalgamom, tehnikom koja je bila skupa i opasna. Živa je toksična i nestabilna, lako oksiduje i ostavlja mrlje i iskrivljene odraze. Život u blizini polomljenih ili oštećenih ogledala mogao je izazvati stvarne posljedice po zdravlje, kako fizičko, tako i mentalno.

Iako sedam godina nema naučnu potvrdu, dugotrajni procesi oksidacije i strah od trovanja dodatno su učvrstili lošu reputaciju polomljenog ogledala.

Prolazak ispod merdevina: sujevjerje i bezbjednost

Zajedno sa slomljenim ogledalom, tu je i strah od prolaska ispod merdevina ili prosipanja soli.

Vjerovanje da prolazak ispod merdevina donosi nesreću takođe je staro. Sa simboličkog aspekta, merdevine naslonjene na zid formiraju trougao, oblik koji je u hrišćanstvu svijet, jer predstavlja Svetu Trojicu. Prekoračenje ovog oblika prolaskom ispod merdevina smatralo se svetogrđem. Egipćani su merdevine smatrali prelazom između zemaljskog i božanskog svijeta: narušavanje ovog balansa moglo je izazvati gnjev bogova.

Pored religijskog značenja, postoji i praktično objašnjenje koje je svakako spasilo živote. U srednjovijekovnim uličicama i gradilištima prolazak ispod merdevina bio je stvarno opasan: alati, kreč ili materijali mogli su pasti i izazvati ozbiljne povrede. Oprez “ne prolaziti ispod merdevina” tako je postao savjet za preživljavanje, prikriven sujevjerjem.

Prosipanje soli i zaštitni ritual

I so ima dugu istoriju simbolike. U rimsko doba korišćena je u žrtvenim obredima i ritualnim gozbama, a imala je i veliki ekonomski značaj. Prosipanje soli značilo je narušavanje svetog balansa i rasipanje dragocjenog dobra. Otuda potiče vjerovanje da prosipanje soli donosi nesreću.

Da bi se zaštitili, ljudi su navikli da malo soli bace preko lijevog ramena, strane povezane sa prisustvom đavola. Ovaj ritual služio je da otjera zlo i obnovi izgubljeni red. Tehnike vađenja soli tada nisu bile napredne kao danas, a so je bila vrijedna u svakom smislu.

Zašto sujevjerja opstaju i danas?

Uprkos napretku naučnog mišljenja, sujevjerja poput onih povezanih sa polomljenim ogledalom, merdevinama ili solju i dalje utiču na našu maštu. Antropolozi objašnjavaju da ona odražavaju ljudsku potrebu da daju smisao slučajnim događajima, stvarajući priče koje uređuju haos. Očuvanje ovih vjerovanja pokazuje da magijsko mišljenje i dalje postoji, čak i u modernim društvima vođenim racionalnošću.

Ko polomi ogledalo ili izbjegne merdevine može se nasmijati, ali u sebi prepoznaje kulturno nasljeđe koje govori o drevnim strahovima i strategijama suočavanja sa neizvjesnošću. To nije samo folklor: to je istorijsko pamćenje, nit koja povezuje prošlost i sadašnjost. Svaki čin, čak i onaj koji danas izgleda bezazlen, nosi u sebi fragmente misterije nesreće i ljudskog pokušaja da je otjera, prenosi Forumagricolturasociale.