Di Vilijams je nekada živjela u prostranoj kući od 185 kvadratnih metara, s tri spavaće sobe. Iako je njen dom bio udoban i prostran, putovanje u Gvatemalu promijenilo je njen pogled na život. Tokom boravka tamo, volontirala je pomažući u izgradnji lokalnih škola i shvatila da joj za sreću nije potrebna velika kuća ni mnogo stvari. Ta spoznaja postala je okidač za drastičnu promjenu u njenom načinu života.

Investicija u novi, minimalistički dom


Kada je odlučila promijeniti svoj stil života, Di je uložila ukupno 10.000 dolara u svoju novu kuću. Pola novca (5.000 dolara) potrošila je na materijale za izgradnju, dok je drugu polovinu usmjerila u kupovinu solarnih panela i specijalnih prozora s niskom toplotnom emisijom, čime je željela da svoj dom učini što energetski efikasnijim i održivijim.

Gradnja i selidba male kuće


U Portlandu, u američkoj saveznoj državi Oregon, Di je provela tri mjeseca praveći svoj novi dom – kućicu od svega osam kvadratnih metara. Nakon završetka gradnje, kuću je „zakačila“ za kamion i prevezla je do dvorišta svojih prijatelja u Vašingtonu. Tokom sedam godina putovanja, često je mijenjala mjesto boravka, ali posljednje dvije godine odlučila je stati i pronaći stabilnost u ovom novom, minimalističkom domu.

Nova poslovna ideja – kompanija za male kuće


Njena kućica nije samo postala njen novi dom, već i polazna tačka za pokretanje vlastitog biznisa. Di je osnovala kompaniju PAD, koja se bavi proizvodnjom malih kuća i drugih prostora dizajniranih tako da maksimalno koriste prostor u skladu s dimenzijama ljudskog tijela. Cilj joj je pomoći ljudima koji žele jednostavniji i održiviji način života, s manje stvari i manjim troškovima.



Prilagođavanje na novi način života


Iako je u početku bilo izazovno „puzati“ i privikavati se na život u kući veličine osam kvadratnih metara, s vremenom se Di potpuno navikla na minimalistički stil. Počela je fotografije i druge uspomene doživljavati kao obične papire, a ne kao nešto što zahtijeva prostor. Skroman i praktičan dom nije joj samo omogućio finansijsku slobodu, već ju je i učinio sretnom – shvatila je da joj ništa drugo ne treba za ispunjen život.


Priča Di Vilijams inspiriše mnoge da preispitaju svoje potrebe i vrijednosti. Umjesto da se vezuju za velike kuće i materijalne stvari, sve više ljudi traži jednostavniji, održiviji život. Di je svojim primjerom pokazala da sreća i udobnost ne zavise od kvadrata, već od pristupa i stava prema životu.


(Stil)